IZGUBILA JE NA KLAĐENJU PA SE VRATILA GLUMI
Ovogodišnji Filmski festival u Cannesu, koji završava u subotu, 17. srpnja, u znaku je glumice Tilde Swinton (60). Prikazano je čak pet filmova u kojima je glumila i to je posebno priznanje ovoj Škotlanđanki.
Zbog androginog izgleda već je u nekoliko filmova glumila i muške i ženske uloge, a kritičari se slažu da je jedna od najutjecajnijih suvremenih glumica, originalna i neprilagođena, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.
Rođena je kao Katherine Matilda Swinton 6. studenog 1960. i bila je treće dijete te jedina kći Sir Johna Swintona i Australke Judith Balfour, drevne anglo-škotske obitelji, čije podrijetlo seže još u 9. stoljeće. Kao desetogodišnjakinju upisali su je u žensku školu West Heath koju je pohađala i Diana Spencer, buduća Lady Di. Nakon toga završila je studij engleske književnosti na Cambridgeu, a 1984. počela glumiti u Royal Shakespeare Company. Kao 25-godišnjakinja okrenula se filmu i postala muza britanskom nezavisnom redatelju Dereku Jarmanu. Već tada je u filmu “Orlando” glumila plemića koji postaje žena.
Tih godina zaljubila se u slikara i scenografa Johna Byrnea (81). Nisu se nikad vjenčali, ali se par pet godina kasnije preselio u Škotsku i Tilda je 1997. rodila blizance - sina Xaviera i kćer Honor. Posvetila se njihovu odgoju i igrala u niskobudžetnim filmovima poput “Ljubav je vrag” i “Začeće Ade”. Zarađeni novac počela je ulagati u klađenje na konjskim utrkama.
- Moj djed imao je starog vrtlara Berta Mathesona i on me naučio
neprilagođena je i privatno i profesionalno
kako birati pobjedničke konje. Naravno, to ne funkcionira baš uvijek, iako je za klađenje potrebno određeno poznavanje konja - objasnila je jednom. Godinu dana bila je uvjerena da će postati profesionalna kladioničarka jer je na jednoj utrci zaradila godišnju plaću. Ubrzo je shvatila da to ipak nije za nju. A onda je 2000. obišla agencije u Los Angelesu u potrazi za angažmanom. Dobila je manju ulogu u filmu “Plaža”, u kojoj je glavnu igrao Leonardo DiCaprio. Zatim je 2005. zaigrala u filmu “Constantine” uz Keanua Reevesa igrajući anđela Gabriela, pa uz Toma Cruisea u filmu “Vanilla Sky” i s Georgeom Clooneyjem u “Michaelu Claytonu”.
Uloga u ovom odvjetničkom trileru, u kojem je igrala Karen Cowder, donijela je Tildi Swinton 2008. godine Oscara za sporednu žensku ulogu.
Tri godine kasnije film “Moramo razgovarati o Kevinu” donio joj je Europsku nagradu za najbolju glumicu. Igrala je majku koja pokušava zavoljeti problematičnog sina koji je, kako odrasta, prema njoj sve gori, a sve kulminira školskim masakrom. Posljednjih godina snimila je i dva filma iz Marvelove produkcije - 2016. godine u “Doctor Strange” i 2019. godine u “Avengers: Endgame”. U trenutku kad je svjetsku filmsku industriju zaustavila pandemija korone, Tilda Swinton snimala je više no ikad. Nakon što je jesenas u Venecidobila ji Zlatnog lava za životno djelo, otputovala je sa svojim psom Louiejem u Wales na set filma
“Vječna kći” koji je režirala Tildina dugogodišnja prijateljica Joanne Hogg.
Već u veljači je bila u Australiji na setu filma “Tri tisuće godina čežnje” redatelja Georgea
Millera, u kojem igra uz Idrisa Elbu.
- U šali kažem da je to bila najdulja vožnja hotelskim liftom. Sletjela sam u Sydney i tri tjedna provela u hotelskoj karanteni, pa tek onda otišla na set - kaže glumica, koja je ovih dana boravila u Cannesu.
Tamo su prikazali i dramu “Memoria” redateljice Jessice Holland. Tilda Swinton igra Škotlanđanku na putu u Kolumbiju gdje je privuku neobični zvukovi pa počne istraživati odakle dolaze.
Osim toga s redateljem Wesom Andersonom snimila je romantičnu komediju “The French Dispatch”, a tu je i film “The Human Voice” Pedra Almodovara - španjolskoga kultnog redatelja s kojim je već odavno željela surađivati, a želja joj se napokon ispunila u ovom kratkometražnom filmu u trajanju od samo 30 minuta.
- S Pedrom Almodovarom htjela sam surađivati čim sam vidjela film ‘Žene na rubu živčanog sloma” iz 1988. U to vrijeme snimala sam filmove s nezavisnim britanskim redateljem Derekom Jarmanom i Pedro mi se činio kao njegov španjolski brat - prisjeća se
Swinton, koja se u međuvremenu često susretala s Almodovarom na raznim festivalima.
- Često smo bili dvoje ljudi koji su stajali na periferiji glamuroznih događanja, gledajući razdraganu gomilu, ne govoreći ništa, ali bismo ponekad jedno drugom uhvatili pogled i nasmiješili se. Mogućnost suradnje tad mi se činila kao daleki san. Jednom sam skupila hrabrost i rekla mu da ću, ako treba, naučiti i španjolski ili igrati nijemu osobu, samo da igram u njegofilmu. vu Ali nisam gajila prevelike nade da će se to ikad dogoditi jer sam znala da u njegovu šarenom cirkusu nema previše mjesta za dječačke, uglate škotsko-anglofonske glave poput moje - kaže Swinton. Almodovar je, pak, bio iznenađen koliko je glumica do detalja poznavala njegove filmove. - Ovaj scenarij i adaptaciju monodrame Jeana Cocteaua imao sam u ladici više od 30 godina.
Osim toga, ovo je moj prvi film na engleskom jeziku, pa iako ga dobro govorim, ne mogu se na tom jeziku umjetnički izraziti kao što to mogu na španjolskom. Zato sam morao imati povjerenja u Tildu da će dočarati emocije koje sam želio dosegnuti. Šokirao sam se kad sam shvatio koliko dobro pozna moj rad. Ona