The Longest Night/La noche más larga NETFLIX Jeftina konfekcija koja se nakon jedne sezone baca u smeće

Malo vuče na ‘La Casa de Papel’ i odličnu ‘Ćeliju 211’, ali to je sve. Serija je na trenutke napeta, no glavni likovi toliko su loše okarakterizirani da ih nisu uspjeli spasiti ni dobri sporedni

Obećavajući osnovni zaplet serije “The Longest Night” - serijski ubojica doveden je u zatvor, koji se zatim nađe pod opsadom paravojske koja ga želi osloboditi (i vjerojatno smaknuti) - nažalost, ni približno nije ispunio potencijal koji je imao. Serija je na trenutke napeta, sigurno je gledljiva, ali loše okarakterizirani glavni likovi i naivni odnosi između njih te česta jeftina i nimalo racionalna rješenja podzapleta seriju čine tek jeftinom konfekcijom koja se nosi jednu sezonu i zatim baca u smeće. Uhićeni serijski ubojica prevezen je u zatvor, ustvari ustanovu koja je pola zatvor, a pola psihijatrijska bolnica za liječenje psihički bolesnih zločinaca, da prenoći prije nego što ga sasluša tužitelj. Iste noći zatvor opkoli i napadne paravojna skupina koja želi oteti (i vjerojatno smaknuti) serijskog ubojicu prije nego što da iskaz tužitelju. Zatvor je u prilično raspadnom stanju, s malobrojnim osobljem i praktički pred ukidanjem. A upravitelj odlučuje braniti zatvor i zatvorenika pred nadmoćnijim neprijateljem. Zanemarimo li naivnu postavku da je na istome mjestu praktički poluotvorena psihijatrijska bolnica i zatvor za kriminalce te još naivniju pretpostavku, koju scenaristi prilično mlako objašnjavaju nepoznatim političkim moćnikom koji vuče konce, da bi najgori serijski ubojica u španjolskoj povijesti bio pritvoren na jednu noć, bogu iza nogu, u zatvoru koji je sve samo ne “strogo čuvan”, osnovna postavka serije je obećavajuća. Malo to vuče na hit-seriju “La Casa de Papel” - skupinu različitih karaktera pod opsadom, a malo podsjeća na vrhunski španjolski film “Ćelija 211” (toplo preporučujem gledanje ovog odličnog filma). Ali tu svaka sličnost uglavnom prestaje. Ono što je glavna mana serije su nedosljedni, bedasto motivirani i vrlo plošni glavni likovi - serijski ubojica, upravitelj zatvora, vođa napadača na zatvor. Scenaristi i redatelji te slabe karaktere pokušavaju pokrpati pričama iz njihove prošlosti, ali one više služe kao odmak od glavne radnje i nabijanje minutaže u seriji nego kao bilo kakvo objašnjenje za postupke i ponašanje glavnih likova. I to je glavna i najvažnija mana serije. Nevjerojatni zapleti, podzapleti i njihova rješenja ne bi bila neki problem da su glavni likovi dobro okarakterizirani. Da unutar serije postoji njihov razvoj i objašnjenje motivacije za njihove postupke. Nažalost, toga nema. A bez jakih likova i njihova razvoja uglavnom nema dobre serije. Često kada su glavni likovi loše okarakterizirani, plošni i neživotni, serija cvjeta na sporednim likovima. I ovdje je tako. Likovi zatvorenika invalida Cherokeeja i njegova religioznoga kompanjona te lik nasilnoga glavnog čuvara u mnogo manje vremena na ekranu daju gledatelju puno objašnjenje motiva i karaktera nego što to daju glavni likovi i gledatelj ih potpuno razumije i može se poistovjetiti s njima. Ali njima je pruženo premalo pažnje i premalo vremena da seriju izvuku.