Ni 60 godina nakon smrti interes za Marilyn ne jenjava
Samo ove godine snimljene su dvije TV serije, dva dokumentarna i jedan igrani film o životu Marilyn Monroe, čija popularnost raste s protokom vremena od njezine tragične smrti
Idanas njezin službeni profil na Facebooku ima više od 13,000.000 pratitelja. Svaka objavljena fotografija popraćena je tisućama lajkova i stotinama komentara štovatelja njezina lika. Marilyn Monroe i njezin život, a još više smrt, i dalje su jednako zanimljivi i medijima i milijunima ljudi koji prate svaku vijest o glumici koja je umrla s 36 godina 4. kolovoza 1962. Od početka ove godine, u kojoj se obilježava 60. obljetnica njezine smrti, snimljeno je nekoliko filmova i TV serija koje tematiziraju različite aspekte života ove ikone popularne kulture. Prvi je početkom godine počeo CNN s dokumentarnom serijom "Reframed Marilyn Monroe" u četiri nastavka. Krenuli su od teze da je tijekom karijere i desetljećima nakon smrti Marilyn bila predmet ispitivanja i osuđivanja uglavnom muških pisaca, biografa i povjesničara, pa su ovaj put glavne sugovornice bile žene.
Njezina vršnjakinja Joan Collins, koja je radila u istom seksističkom holivudskom okruženju '50-ih godina kao i Marilyn, svjedoči kako su žene tada bile tretirane u filmskoj industriji. U ovom serijalu razbija se općeprihvaćeni mit o platinastoj plavuši zamamnog poprsja koja svojim atributima ostvaruje sve što želi. Dapače, Marilyn je prikazana kao vrlo mudra osoba koja je dobro razumjela zakonitosti mas-medija.
Njezin filmski studio, 20th Century
Fox, u to vrijeme nije štedio novac za snimanje filma "Cleopatra" s divom Elizabeth Taylor. No Monroe se i tad uspjela izboriti sa šefovima studija koji su joj čak i otkazali suradnju, pa je izašla kao pobjednica, s ugovorom o velikoj povišici i uvjetima koje je tražila.
Potkraj travnja Netflix je prikazao dvosatni dokumentarac "Misterij Marilyn Monroe - nikad preslušane snimke". Istraživački novinar Anthony Summers, koji je 80-ih napisao njezinu biografiju "Božica: Tajni život Marilyn Monroe", ažurirao je knjigu tonskim zapisima najintimnijih Marilynkinih ispovijedi svom psihoanalitičaru. Ujedno, snimke bacaju novo svjetlo na njezinu smrt odnosno - da je bila riječ o ubojstvu, a ne o samoubojstvu.
I konačno, uskoro će se na Netflixu prikazati dugoiščekivani igrani film “Plavuša” u kojem Marilyn igra Ana de Armas. Australski scenarist i redatelj Andrew Dominik za predložak je uzeo roman Joyce Carol Oates, koja nije napisala vjerodostojnu biografiju nesretne glumice, nego je riječ o romanu s mnogo fikcije. U knjizi ima mnogo šokantnih scena, a redatelj je inzistirao da one uđu u film. To je rezultiralo mnogim problemima. Film je snimljen još 2019., a onda ga je Netflix odgodio za 2021., ali je slijedila nova odgoda. Navodno su film sve do ove godine prekrajali i rezali da bi dobio konačnu verziju koja će se, kako je najavljeno, prikazati 23. rujna. Kružile su glasine da se Netflix usprotivio nekim ekstremnijim sadržajima filma i da je razmišljao o ponovnome montiranju kako bi izbjegao ocjenu NC-17, koju je na kraju opet dobio. Tako je ovo njihov prvi igrani film koji je zabranjen maloljetnoj publici i tek četvrti s ovom oznakom u posljednjih desetak godina. Kako je rekao redatelj Dominik, vjerojatno zbog scene silovanja i seksa tijekom menstrualnog ciklusa. I domaći TV kanali pridružili su se obilježavanju 60. godišnjice smrti Marilyn Monroe. HTV u četvrtak, 4. kolovoza na Trećem programu prikazuje u 20 sati najnoviji dokumentarac “Marilyn: Konačna istina” koji, uz priču o njezinim ljubavima, također kreće u forenzičku potragu za njezinim biološkim ocem. Dan kasnije, u petak isti dokumentarac može se pogledati na Dox TV-u u 22 sata.
Dok je zbog pandemije čekao da se vrati na set kao glumac, Kenneth Branagh (61) prionuo je pisanju scenarija za autobiografski film o djetinjstvu u Belfastu potkraj 60ih. Tako je nastao film “Belfast”, jedan od malobrojnih filmova koji su uspjeli i u Americi, a prikazuju život protestantske zajednice u Sjevernoj Irskoj. - Nekoliko je razloga. Prvi je taj da su filmovi koji su uspjeli na američkom tržištu uglavnom o katoličkoj zajednici jer je većina irskih Amerikanaca katoličke vjeroispovijesti. Zato su te priče privlačnije američkoj publici. A drugo - mislim da je općenito katolička zajednica bila veći gubitnik od protestantske zajednice. Stoga su u tim pričama moralni ulozi čitljiviji.Također, taj element sjevernjačke osobnosti koji je izražen, polukomično, u našem filmu, kroz propovjednika, koji postavlja prilično strog pogled na život. Protestantski propovjednici doista su bili takvi - sumnjičavi prema pričanju priča. Naša zadaća bila je da se bez radosti krećemo kroz život pripremajući se da, nadajmo se, izađemo iz čistilišta - govori Branagh, koji je u filmu prikazao život radničke klase u Belfastu 1960-ih, prve sukobe, prve simpatije, glazbu i filmove koji su se tad gledali.
- Moji roditelji bili su doista strastveni ljudi s jakim smislom za humor. Moja majka je imala veliki par naočala à la Gina Lollobrigida. Nisu imali novca, ali ona je definitivno imala urođeni smisao za stil. Bila je vrlo temperamentna, a otac Jamie je imao smisao za opori humor. Podržavali su me uvijek, čak i kad bih u školi dobio štapom. Pitali bi me: ‘Jesu li ga na tebi slomili? Jesu! Onda samo tako nastavi’ - prisjetio se Kenneth Branagh o filmu koji danas stiže u kina. ”Belfast” je dirljiva priča o ljubavi, smijehu i gubitku djetinjstva jednog dječaka, usred društvenih nemira kasnih 1960-ih.