The Watcher Serija od koje se treba slediti krv u žilama potonula je u crnilo gluposti

Odmah treba reći da serija, unatoč svim manama, odlično gradi napetost i radnju do četvrte epizode, da bi zatim u posljednje tri, kad se stvari krenu “rješavati”, potonula u crnilo gluposti. Zato je ocjena serije temeljena više na njezinim dobrim nego lošim elementima. Uostalom nije lako u obilju svakakvog sadržaja koji se nudi držati pažnju gledatelja tako da seriju odgleda do kraja, bez obzira na to što njezina kvaliteta nakon četvrte epizode drastično pada (bacajući sumnju i na kvalitetu prethodnih epizoda). Dobra stvar za ubrzano vikend-gledanje i brzi zaborav. Dakle, obitelj kupuje kuću u New Jerseyu, ustvari vilu s početka prošlog stoljeća, za iznos koji si baš i ne mogu priuštiti, ali kuća je neodoljiva. Čim se usele, dolaze u sukob s praktički svim susjedima, koji su s druge strane prilično ekscentrični i prgavi ljudi. Zapravo, prava riječ bi bila odvratni. Istovremeno počinju im stizati uznemirujuća, ustvari prijeteća, pisma od The Watchera, koji ih, kako kaže, neprestano promatra u kući i de facto im govori da se tornjaju odatle čim prije. Naravno, to akcelerira dodatne probleme sa susjedima - jer svi su sumnjivi - a i obitelj se međusobno pokolje, posvađa i na rubu je katastrofe zbog terora The Watchera, ali i vlastitih suludih reakcija i tajni. Trileri o teroru nad novouseljenim stanarima u kuću ili stan bili su popularni krajem 80-ih i početkom 90-ih, ali malo koji je zapamćen kao remek-djelo (osim, naravno, “Stanara” od Polanskog, ali taj film je drugi par rukava od američkih trilera o stanarima). Serija “The Watcher” ide tim tragom miješajući elemente psihološke, trilera i horora, ali ono što seriji daje dodatni štih jest što je nastala prema istinitoj priči. Sad koliko istinitoj, to je pitanje, ali kuća stvarno postoji i stvarno su se u njoj događale “čudne” stvari. Držeći se strogo trilera i horora, pomiješanih s obiteljskom dramom, serija ne dotiče neke elemente koji su joj se sami ponudili - krizu nekretnina, raspad američkog predgrađa i njegovih moralnih principa te, ono što je ustvari Amerikancima (a i mnogima drugima) zastrašujuće više od svega - ukidanje nedodirljivosti privatnog vlasništva. Američke svetinje. S druge strane, možda je i bolje da se kreatori (a autor je ujedno i tvorac serije “Dahmer” Ian Brennan, koja je također mogla biti bolja, pa je možda problem što se bavio s dva projekta istovremeno, zbog čega su obje serije na gubitku) nisu detaljnije pozabavili tim pitanjima jer kako su raspleli osnovnu radnju i seriju posljednjim epizodama jedva izvukli, definitivno je ozbiljan nedostatak znanja i volje. A imali su dobru priču i vrhunsku glumačku ekipu, što je dovoljno za ugodno vikend-gledanje, ali ne i za dugo pamćenje serije.