SVE ZA UPAD: MA KUPIO SAM KARTU, SAD MI JE NEGDJE ISPALA. MAJKE MI

Nije mi bilo isprva jasno kad sam išao na jedan od prvih novinarskih terena, a u redakciji mi poručili: “Pozdravi kraljeve švedskog stola”. Ta nejasnoća nije potrajala, samo do mjesta događaja. Vidio sam tamo ljude, nešto starije od onih srednjih godina, kako čekaju u “niskom startu”. A kad se napokon moglo pristupiti stolu, laktovima su bili bolji od Aljoše Asanovića u najboljim danima. I, naravno, najbolji komadi bilo koje hrane bili su njihovi. A to su kraljevi švedskog stola, shvatio sam poruku iz redakcije. Naravno, na svim “boljim” eventima bili su tamo, pa čak i na osrednjim, samo da bude “komunizam”, odnosno da se jede i pije. Ponekad ima i dobrih stvari. Ima i onih drugih “grebaroša”, a to su oni koji žele na razne događaje, a za koje su potrebne ulaznice. To su, primjerice, koncerti ili kazališne predstave, pogotovo premijere, nakon njih isto često ima švedskog stola. No misle da mogu ući bez ulaznice. Organizatori kažu kako već točno znaju taj krug ljudi, a otprilike znaju i njihove izgovore. Često imaju i “vingmena”, odnosno prijatelja koji zaista ima ulaznicu, a oni tad počnu izmišljati razne verzije priča kako su i oni imali kartu jer su ih zajedno kupovali. No oni su je sad izgubili, baš maločas, “jer bila mi je u novčaniku kad sam prije izlaska iz kuće provjeravao, stvarno ne znam kako mi je ispala”. Ima i onih izgovora za koje ne vjeruješ da si ih upravo čuo. Jednom je tako gospođa ispred dvorane redare i organizatore uvjeravala da bi je trebali pustiti unutra jer je ona došla s djetetom od svojih prijatelja, izvela je mulca na koncert, ali je samo izašla telefonirati i sad se treba vratiti unutra. Ali, gospođo, rekli su redari, pa koncert još nije počeo, a nismo počeli ni puštati publiku u dvoranu... Takve bih ipak pustio, iz sažaljenja...