ŠTETA ZBOG DALEKE OBALE, S JAKŠOM, NOVIM PJEVAČEM, TAMAN SU SE ZAGRIJALI

Usrijedu je “pukla” vijest o još jednom “razvodu”, raspadu. Riječ je o Dalekoj obali, kojima je to, eto, pošlo dvaput za rukom. Generacije su na tome odrastale, sredinom devedesetih kućne tulume bilo je nemoguće zamisliti bez splitskih “nebodera”. Bend košarkaške visine svirao je odlično, onaj pjevač s dubokim i hrapavim glasom bio je odličan, kao i njihove pjesme. Puno su hitova imali, moj favorit je pjesma “U autobusu”. Živopisna i tužna štorija s autobusne stanice. “Ja sam se nalazio u autobusu/I gledao te kroz prljava, išarana stakla/ Skupio sam hrabrost i jednom ti mignuo/A ti se nisi ni milimetar makla/Zbog prljavog stakla nisi me uočila/Nego si u drugi autobus kročila sama...”. Bile su takve situacije u to doba normalne, ta tko se nije zaljubio na autobusnoj stanici?! S tim se pjesmama živjelo, i danas se na nostalgičnim zabavama mogu čuti pjesme Daleke obale. I onda je početkom tisućljeća stigla vijest da im je dosta. Marijanu Banu se više nije dalo, ili je imao nekih problema, nebitno, više nisu svirali. “Agonija” ljubitelja splitskog benda trajala je do 2021. kad su se opet okupili. Pronašli su novog pjevača, Jakšu Jordesa, inače znan kao saksofonist, ali duboka glasa, jako nalik na Banov, koji mu je i dao “blagoslov” da ga naslijedi u bendu. I dobro im je krenulo, bez obzira na to što nije bilo “originalnog” pjevača, pjesme su ostale, kao i njihova lucidnost s Bačvica, gdje su se kao mulci počeli baviti glazbom. No sreća nije trajala predugo. “Daleka obala je predivna priča i drago nam je da smo te bezvremenske pjesme bar nakratko ponovno koncertno oživjeli i usrećili sve fanove”. Priopćenje je to pjevača Jakše i jednog od osnivača benda Borisa Hrepića Hrepe. Nisu mogli, kao jezgra benda, pronaći “zajednički jezik” s ostatkom samo zato što vole raditi. Šteta.