Naši rukometaši su partijaneri, baš nikad partybreakeri

Maja Oštro Flis i Ines Goda jedva čekaju strku na Euru u Njemačkoj, nove zgode s našim reprezentativcima, a pamte Stepančićevo sviranje klavira, Musine i Duvnjakove šale na snimanjima...

Rukometna groznica, sad već tradicionalno, u siječnju stiže na RTL. Sportska reporterka Ines Goda odbrojava i jedva čeka. Već godinama siječanj maksimalno posvećuje rukometu, a sve ostalo je po strani. Obitelj i prijatelji već su navikli da tad praktički ne postoji. I njezina kolegica Maja Oštro Flis raduje se sportskom spektaklu. Pakirati se još nije počela, to će, tradicionalno, u posljednji trenutak...

S lijepim poslom ulazite u 2024. Zadovoljne? Čemu se najviše veselite?

MAJA: Zadovoljna, sretna, okružena ljudima koje volim, na poslu, ali i izvan njega. Veselim se zanimljivim projektima, druženju s obitelji, prijateljima. Imam i u planu neka putovanja, ali neka prvo prođe rukometni siječanj...

INES: S prvim danom Nove godine sav fokus prebacujem na Euro u Njemačkoj. Siječanj je za većinu ljudi vjerojatno najdosadniji mjesec u godini, ali meni je jedan od dražih upravo zbog rukometnih prvenstava. Obožavam tu strku i obveze i veselim se apsolutno svemu što nas čeka u Njemačkoj. Ne sumnjam u našu reprezentaciju i vjerujem da će nas razveseliti. Sigurna sam da će hrvatski navijači prirediti nezaboravnu atmosferu u Mannheimu i Kölnu i da ćemo se svi osjećati kao doma.

Gdje ćete proslaviti i s kime dočekati 2024.?

INES: Nemam u planu nikakav ludi doček. Radim i na Staru i na Novu godinu, tako da će doček biti doma, u krugu dragih mi ljudi. MAJA: I ja radim i 31. prosinca i 1. siječnja pa neću previše ludovati. Poneki đir po gradu, druženje s prijateljima i suprugom, ručak u gradu.

Glavni kanal RTL-a gledateljima donosi više od 20 utakmica, Voyo više od 50... Kad koja završi, bacate se u hotelski krevet od umora ili ipak ostaje vremena za druženja, obilazak gradova...?

MAJA: Često su utakmice u večernjem terminu, pa dok sve obavimo, dok završimo s poslom, još smo pod navalom adrenalina, tako da sna nema. Uvijek idemo na piće, družimo se ili u gradu, hotelu... Volim i između snimanja razgledati, upoznati sve što nudi grad u kojem smo tada.

INES: Čeka nas puno posla, takvi projekti su najzahtjevniji, ali ja ih odrađujem pod takvim adrenalinom da umor uopće ne osjećam.

Tih dana smo stalno skupa, cijela RTL-ova ekipa. Imamo male rituale. Jedan od njih je da nakon utakmice nitko ne smije ići spavati, obvezno je druženje, analiziranje onog što je bilo i planiranje onog što nas čeka sutra.

Koju zgodu sa sportašima pamtite?

MAJA: Sjećam se veselja s dečkima kad su osvojili srebro na Europskom prvenstvu 2020., pa je vladala totalna euforija, ludilo. I doček pamtim, javljali smo se iz autobusa gdje su svi bili odlično raspoloženi, pjevali, slavili. Pamtim i Stepančićevo sviranje klavira, Musine i Duvnjakove šale na snimanjima...

Od naših dečki tko su partymakeri, a tko partybreakeri?

INES: Ma nema partybreakera.

MAJA: Uvijek partijaneri, nikad partybreakeri. Ništa im nije problem, svi su jako simpatični i pristojni, teško mi je nekog izdvojiti.

Jeste li inače fanovi rukometa? Pratite i kad to nije posao? Ili je drugi sport draži?

INES: S razlogom sam davno odlučila postati sportska novinarka. Praćenje sporta za mene nije samo posao nego način života. Pratim jako puno toga. Nogomet najviše, ali rukomet mi je oduvijek bio posebno drag, zanimljiv i uzbudljiv. Još dok sam kao klinka gledala Balića, Kaleba, Metličića, Šprema...

Da mi je tad netko rekao da ću jednog dana raditi s njima, nema šanse da bih povjerovala.

MAJA: Stvarno jesam. Rukomet, nogomet, tenis omiljeni su mi sportovi, možda ne nužno tim redoslijedom. Pratim puno utakmica i kad nije prvenstvo, rukomet mi je stvarno draže gledati uživo, na terenu, upiti svu tu atmosferu. Dinamičan, brz, nepredvidljiv, uzbudljiv. Super je to sport. Pratim nogomet, kao i vjerojatno svi u Hrvatskoj. S tatom sam kao mala gledala tenis, s obzirom na to da ga je on rekreativno volio i igrati, i dan-danas volim pogledati neki dobar meč, pogotovo kad je Wimbledon u pitanju, ali i Roland Garros, to mi je neka vrsta tradicije.

Kakva vam je bila 2023.? Što ćete pamtiti, što biste najradije zaboravile?

INES: Kratka! Definitivno prekratka! Nekako je proletjela brže od svih prethodnih. Ne želim ništa zaboraviti jer i iz onih teških ili manje lijepih trenutaka nastojim izvući najbolje i nešto naučiti. Pamtit ću je po nekoliko lijepih putovanja i nadam se da će ih u idućoj godini biti još više.

MAJA: Bila je dobra godina. Kako Gabi Novak kaže - pamtim samo sretne dane. Tako da, samo pozitiva. Lakše mi je tako. Srećom, bilo je puno više veselja nego teških trenutaka.

Planovi za 2024.? Kad rukomet stavimo po strani, s kakvim željama ulazite u novu godinu?

MAJA: Želim samo zdravlje najbližima. To je stvarno najvažnije. Za ostalo ćemo se već snaći.

INES: Nikad nisam donosila novogodišnje odluke, uvijek sam to nekako izbjegavala, ali ako moram nešto reći ili samoj sebi obećati, onda je to definitivno da ću u idućoj godini više paziti na svoje zdravlje. Želim se manje stresirati i živcirati oko stvari na koje ne mogu utjecati.