GLAZBENE LEGENDE SU MEĐU NAMA, ALI RAJA OVDJE NEMA POJMA TKO SU ONI...

Gotovo je nevjerojatno kakve nam stvari i veličine prolaze, a da nismo ni svjesni što imamo. Dugo je to već tako, nije to od danas, pogotovo u ovim krajevima. Evo, primjerice, sport. Luka Modrić, danas se valjda ne mora objašnjavati što je na zelenom terenu, da se u “one druge” ne miješamo. No kad se iz Dinama otisnuo u Tottenham, kod mnogih je bilo skepse. “Mali kepec, ne može puknuti do gola.” Onda je otišao u veliki Real Madrid, najslavniji svjetski klub. Pa tamo počeo osvajati trofeje, ali, naravno, za ovdašnje je skeptike “sigurno on zaslužan za trofeje, a ne Cristiano Ronaldo”. Danas više ne govore tako, bar nešto. Tako je i u glazbi. U ponedjeljak je Tihomir Pop Asanović slavio 60 godina karijere u zagrebačkom Petom kupeu. I rasturio svirkom. Gotovo svakodnevno ga se može vidjeti kako laganim korakom, a i pokojim teži, “klizi” između štandova i ribarnice, pa do obližnjeg kafića. I nekom se transformacijom u ponedjeljak na koncertu pretvorio u zmaja, njegovih 76 godina tad se nije vidjelo, bar ne u energičnoj izvedbi, ali veliko iskustvo i znanje dobro su se čuli. Zvali su ga “kum funka” na ovim prostorima, svirao je u Timeu, Septembru i YU grupi, kao gosti došli su mu Vlatko Stefanovski, Rambo Amadeus, Dragi Jelić... Sve glazbeni velikani ovih prostora. A u zagrebački klub nisu došli iz Markuševca, nego iz drugih zemalja. No za Popa su to napravili i s njim odsvirali sjajan koncert. Godinama nam Dražen Kokanović, nenatkriljivi ljubitelj jazza, u Hrvatsku dovodi svjetske velikane na svoj festival. Zadnji je bio Roberto Fonseca, kubanski virtuoz, čiju muziku uzimaju za filmske hitove. No to zna tek malo ljudi, i za Fonseca i za Popa Asanovića i njima slične legende koje se ponekad “spuste među nas”. Ima to veze s izrekom o biserju i svinjama. Ali dobro... Pop ide dalje, Kokanović je u sve boljoj formi, pa za jazz, dakle, ne trebamo brinuti.