Počeo sam pjevati u Nizozemskoj kako bih mogao preživjeti

’Samo sklopi okice’, ‘Volim te još’, ‘Oka tvoja dva’... dio je hitova kojima Valentino slavi 40 godina karijere. Nada se još ‘dugom putu u karijeri u kojem će ići strastveno do kraja’

Grupu Valentino osnovao je 1982. godine Zijo Rizvanbegović, poznatiji kao Zijo Valentino. Njihove pjesme zauzele su posebna mjesta u srcima slušatelja, a brojni albumi doživjeli su velike uspjehe i bili jedni od najprodavanijih u ono vrijeme. Svojom sjajnom energijom i prepoznatljivim zvukom svakim koncertom ponovno osvoje publiku.

Slovo je to koje je uoči nedavno zagrebačkoga koncerta u Tvornici za Valentino objavila Croatia Records. Kako nam je rekao, njegov moto je "Dođite da promuknemo zajedno". A tako na njegovim koncertima često i biva. "Samo sklopi okice", "Volim te još", "Bez tebe", "Oka tvoja dva"... neki su od hitova koje izvodi u sklopu turneje "40+".

- Ma nije to erotski sajt, toliko je prošlo od objave prve naše ploče. A bilo je tu svega, pa je zbog toga i plus. U mom slučaju dugačak je to put, a bit će još i duži. Idemo strastveno sve do kraja - pričao nam je Valentino.

Jednog je ljeta u Zaostrogu, okružen obitelji, prijateljima i susjedima, imao prvi nastup u životu. Nije siguran je li imao tad sedam ili osam godina. Ali bio je, kaže, siguran čime se želi baviti.

- Bila je to indikacija, moj prvi nastup pred publikom. A i kakvu muziku da radim, da pjesme imam za emotivne trenutke, bilo sretne ili tužne. Tad, nekad davno, želio sam biti kompozitor, pa dirigent, čovjek u fraku koji sve slaže. Prve moje kompozicije bile su više instrumentali. Duge partiture, a onda me nešto pogodilo, iz mene je 'procurio' pop rock, a nije me to napustilo ni danas. Iako radim i za kazalište, ambijentalne - rekao nam je glazbenik.

Dodaje kako ima "tek" stotinjak pjesama svojih, autorskih.

- Nemam ih više. Komuniciram s kolegama, a oni imaju po 700, 800 pjesama, to je za mene svemirski. Nemam toliku proizvodnju. Zadnje su mi 'Neću kuću' i 'Da se rodim ponovo' nastale su preko noći, odjednom, a za neke mi je puno dulje trebalo. Publika se referira na naše stare pjesme, a to je kredit koji nosimo. Molio bih publiku da ima strpljenja i da posluša nove pjesme, i to će im se dopadati - dodaje.

U startu karijere tražio je pjevača, pa i preko oglasa. Imali su neke gostujuće, a onda su ga kolege, poput Zdravka Čolića, Alena Islamovića i Gorana Bregovića, nagovorili da sam počne pjevati.

- Počeo sam devedesetih pjevati kad sam došao u Nizozemsku, i to da bih preživio. Istina je da su me kolege nagovarale da počnem pjevati jer imam sugestiju i boju glasa, emociju, kao rijetki. A i pjesme su moje, ne moram nikome objašnjavati što sam želio reći, ne moram galamiti, razumijem se - našalio se Valentino.

Počeo je tamo okupljati muzičare, svirati, družiti se. Priznaje kako su te godine u Amsterdamu jako utjecale na njega. - Amsterdam me naučio posebnoj skromnosti, tamo sam naučio da je bicikl idealno prijevozno sredstvo, a što su jako dobro znali i naši stari. Oni te vraćaju korijenima, uživanju u mirisu, zraku... I danas volim prošetati i rolati, doveo sam listove u red, tako da na pozornici mogu skakati i prevrtati se. Ali ne previše da se ne bih zalijepio poput palačinke - rekao nam je Valentino.

U Gradišku će Valentino doći u kolovozu, a najavio je i još nastupa po Hrvatskoj...