Zašto se skrivaju povlastice direktora?
PRAVA NA SUNCE Opet se svi čude kad se objave otpremnine i druge beneficije, ali volje za korisnim registrom i dalje nema
Ivan Pandžić. Ravnatelj Agencije za istraživanje gospodarskih implikacija političkih lažnih obećanja. Ima plaću 17.000 kuna, pravo na otpremninu od šest plaća, automobil 24 sata, mjesečno na kartici 3000 kuna za troškove. Iako se radi o imaginarnoj agenciji i imaginarnom ravnatelju, činjenica je da slični slučajevi postoje. Čak 187 državnih ustanova, agencija, zavoda, instituta te još 500-tinjak državnih tvrtki vode ljudi koji su politički postavljeni. Za njih ne postoje javni podaci kao za imaginarnog ravnatelja. Pa se nakon svake smjene nekog ravnatelja i ministri i cijela javnost čude što je sve imao. I obećavaju nam: sad je tome kraj. Kad se promijeni vlast i novi dovedu svoje ljude, opet će biti čuđenja što su “stari” imali. A potajno će svojima dati nove privilegije. I tako u krug. Sve to bi riješio jednostavan alat. Registar u kojem bi bila sva prava čelnih ljudi. Bio bi to iskorak u transparentnosti, ali i jaka politička poruka. Kad bi jedna vlast objavila registar, tko bi imao petlje ukinuti ga? Građani zaslužuju znati kako se novac troši. Ministri su deklarativno rekli da bi registar bio dobar, a sve zapinje na dobroj staroj birokraciji, koja je krinka kad nema političke volje. Nema nekoga tko bi naredio svim agencijama da daju podatke. A kamoli za ustanove, tvrtke... Svaka od njih ima nadležno različito ministarstvo. I tako će sve ostati samo na ideji. Daleko je Skandinavija, u kojoj dužnosnici objavljuju na što su trošili s karticom. Kod nas je vlast primarno poluga moći, a tek onda rad za opće dobro.