Imala sam tri godi

TATU NIKAD NEĆE ZABORAVITI Milan Medved je poginuo 1995. godine oslobađajući Hrvatsku. Kći Snježana (26) kaže da se još sjeća očeva osmijeha

Sjećam se kako sam se s majkom svaku večer molila Bogu da se moj otac vrati kući, govori Snježana dok joj suze naviru na oči. Otac Milan nije se vratio. Svoj je život prije točno 20 godina dao za domovinu. Njegova kći Snježana Mihaljević (26) tada je imala samo tri godine. Ipak, očevo lice, glas i njegova prisutnost nikad nisu iščezli iz njezina sjećanja. Sve ostalo svojim je pričama popunila majka Marija te Snježana danas ponosno prepričava i očev ratni put. U jesen 1991. godine, govori nam tako, otac Milan Medved, rođen 29. listopada 1960. godine, odmah je pristupio u obranu Cetingrada, koji je bio napadnut od strane neprijateljskih snaga. - Tada sam imala tri godine, brat Miodrag osam, a drugi brat Nikola šest godina. Mi smo krajem studenoga iste godine izbjegli u Bosnu i Hercegovinu, u okolicu Velike Kladuše, zajedno s majkom Marijom (50) i tatinim roditeljima, gdje smo ostali sve do kraja veljače 1992. godine. Nakon toga smo došli u Karlovac, gdje nas je čekala tatina obitelj. Snježana opisuje očev angažman u borbi za Hrvatsku. Spomenuvši Oluju nakratko joj zastaje dah. Ipak, sakuplja snagu i nastavlja. - Dana 4. kolovoza 1995. godine oko podne u Perjasičkoj šumi otac i njegovi suborci naišli su na neprijateljske snage s težinom, i 20 godina kasnije, govori Snježana. - Sutradan poslijepodne u Karlovac su došli očevi kolege iz Cetingradske bojne. Došli su nam reći da je tata poginuo. Tog se trenutka sjećam, iako mi je sve drugo nekako u magli. Iako sam bila dijete, već sam tada znala da je to najteži trenutak u mojem i životu moje obitelji - tužno se prisjeća djevojka. Milan je zadobio metak u prsni koš. Odmah je preminuo. Imao je tada 35 godina.