Ine kad je poginuo

UGO NEKAKO U MAGLI. BILA SAM DIJETE, ALI SAM ZNALA DA MI JE TO NAJTEŽI TRENUTAK‘

večernje molitve za tatu dobro sam zapamtila - govori Snježana s nostalgijom, a zatim prenosi majčine opisa oca Milana. - Uvijek nam je govorila kako je bio vedar, vrijedan i veseo čovjek, koji je jako volio svoju djecu i svoju obitelj. Isto tako, bio je hrabar čovjek koji je volio svoju državu - ponosna je Snježana, koja danas ima svoju obitelj. Živi u Karlovcu. Posljednje četiri godine zaposlena je u MUP-u, u temeljnoj policiji Policijske postaje Karlovac te završava stručni studij ugostiteljstva na Veleučilištu u Karlovcu. I braća joj žive u Karlovcu. Miodrag ima 31 godinu. Po zanimanju je inženjer sigurnosti i zaštite na radu te sad pohađa specijalistički studij Sigurnosti i zaštite na radu na Veleučilištu u Karlovcu. Zaposlen je u poduzeću HS Produkt. Drugi brat Nikola ima 29 godina te je već sedam godina zaposlen u MORH-u, u Vojnoj policiji u Karlovcu. - Otac nam nedostaje i danas. Teško mi je kao djetetu bilo slušati drugu djecu dok su radosno pričali priče o svojim očevima, ali nas smo četvero barem imali jedni druge - skromno zaključuje Snježana. Prošlo je 20 godina. Slika na oca ne blijedi ni sekunde, a svake godine na obljetnicu Oluje emocije se još dodatno intenziviraju. - Nakon toliko godina moja obitelj i ja smo nastavili sa svojim životima koliko smo god mogli. Svake godine se tijekom Oluje i godišnjice tatine smrti prisjetimo svega. Unatoč proteku vremena, ti su dani mojoj obitelji najteži. Lijepo je vidjeti da se danas mnogi trude, obilježavaju Oluju i prisjećaju se poginulih. Također, bilo je lijepo kad su me pozvali na obilježavanje 17. obljetnice Oluje, gdje smo nas 17-ero djece polagali ruže u Kninu - zaključuje Snježana želeći naglasiti kako obiteljima svih onih koji su svoje živote dali za slobodnu Hrvatsku mnogo znači hvala hrvatskog naroda.