Borio sam se za sl

ONI SU PRAVI HEROJI Nenad Gavranović, specijalac iz Petrinje, u knjizi ‘Moja Oluja’ otkriva kako je s hrabrim suborcima oslobodio domovinu

Naš specijalac mi je prišao u noći noseći u rukama tamnu boju. Uzeli smo je i počeli maskirati lica. Znao sam da počinje, da krećemo, tako je noć u kojoj je počela Oluja opisao Nenad Gavranović (45), Petrinjac koji je na prvoj crti bojišnice bio od 2. rujna 1991. godine. Tada je zamalo i izgubio život u velikoj ofenzivi srpskih okupatora. Jedva je izvukao živu glavu, pa je zatim pristupio pričuvnom sastavu policije u Mošćenici, naselju na liniji fronte. Borbe su poslije utihnule. Nenad se zaposlio u Hrvatskoj pošti. A onda je ponovno odjenuo vojničku odoru i uzeo oružje u ruke. Nakon vojno-redarstvene akcije Bljesak u svibnju 1995. na njihov su položaj počeli dolaziti dečki iz 2. gardijske brigade Gromovi. Svrha im je bila izviđanje neprijateljskih položaja. – Tu kolovošku noć nisam mogao baš zaspati poslije dežurstva, zabrijao sam da će se nešto desiti. Kao zapovjednik svoje desetine išao sam obići dečke na položaju jer, iako sam bio najmlađi, uvijek sam želio biti spreman na sve. rečenicu koja je u to vrijeme bila normalna: “Ali, nećemo svi doživjeti ulazak u našu Petrinju. Pa ne idemo na vježbu, nego u rat za slobodnu Petrinju i RH”. Iako je mogao ostati u zapovjedništvu, Božu je nešto vuklo na teren. To je jutro poginuo. - Pripreme za jutarnji polazak u akciju mislim da ću pamtiti dok mi srce kuca. U tih nekoliko sati stalo je sve, sve te četiri ratne godine, pripreme, nadanja i očekivanja da agoniji i stradanju mojeg naroda dolazi kraj, da hrvatski branitelji ispišu povijest. Nažalost, krvlju hrvatske mladosti, ali časno i za svoju zemlju i svoj narod. Osjećaji se miješaju, neizvjesnost, od razmišljanja kad će sve to više početi i kako će se razvijati poskoči mi srce. Iz razmišljanja hoćemo li se uspjeti vratiti našim najmilijima prenuo me rezak, prodoran zvuk, onaj koji protivniku ledi krv u žilama. Tenkovi, ovaj put naši, jer smo se njihovih mnogo naslušali tijekom svog tog vremena na prvoj crti – pripovijeda Gavranović. Znao je da se bliži čas, bilo je samo pitanje vremena. I, napokon, dolazi zapovijed za punu pripravnost. Nakon nekoliko trenutaka sva je vojska ekipirana i spremna. Obavila ih je jutarnja magla tipična za to