2,20 i za 18 kuna podjednako dobro

SKUPLJI LJEPŠE MIRIŠE Više štete nego koristi je od prečestoga korištenja sapuna jer s kože uklanja zaštitni sloj masnoće

Nekad se sapun radio miješanjem životinjskih masnoća s pepelom uz dodatak soli. Reakcija lužine iz pepela i masnoće zove se saponifikacija. Pri njoj nastaju sapun i glicerol, jednostavni alkohol vrlo poznat u kozmetičkoj industriji. Ova gusta i neprozirna tekućina dobra je za kožu jer ima sposobnost vlaženja. Danas se u proizvodnji sapuna dodaju čista natrijeva ili kalijeva lužina, pa tako postoje natrijevi i kalijevi sapuni. Natrijevi su tvrdi i koriste se kao čvrsti pripravci za čišćenje kućanstva, a kalijevi su uglavnom mekši. Sapuni se uglavnom proizvode od svinjske masti ili goveđeg loja te ulja palminih koštica, kikirikija, kokosa ili sličnih. Svi peru podjednako dobro. U njih se stavljaju i biljna ulja poput ulja arašida ili maslinova, a česte su i njegujuće tvari iz kamilice, meda, ekstrakta aloe vere i mnoge druge. Sapunima se za bolji miris dodaju geraniol, odnosno eterično ulje timijana, ili limonen, poznati sastojak iz citrusa. Mogu to biti i eugenol ili kumarin, koji također daju ugodan miris. Da bi privlačnije izgledali, sapuni sadrže i bojila koja se inače upotrebljavaju i u kozmetičkoj industriji. Za povećanje trajnosti proizvoda koriste se konzervansi. Oni sprečavaju prekomjerni razvoj mikroorganizama koji uzrokuju kvarenje. Treba imati na umu da nam prečesto korištenje sapuna čini više štete nego koristi. Svako pretjerano pranje i ispiranje uklanja prirodni zaštitni sloj masnoće koji je prisutan na koži. Pripravci za pranje lica uobičajeno su blaži od onih namijenjenih isključivo za pranje ruku, a posebno od onih za ruke zaprljane uljima i jačim prljavštinama. Takva sredstva za čišćenje često se nazivaju pastama a ne sapunima. U njih stavljaju i abrazivne tvari, poput pijeska ili piljevine. Pripravci za lice sadrže više njegujućih tvari poput ulja, parafina, biljnih iscrpina...