Učiteljica Ivana priznaje da joj je u početku bilo malo nezamislivo imati samo tri učenika, ali ubrzo je sve došlo na svoje.

- Danas ja i moja tri učenika, Melisa, Martin i Vinko, funkcioniramo kao jedna obitelj. Ja sam njima više sestra nego učiteljica. Za mene je ovako mali broj učenika super jer u većim razredima se teže dolazi do učenika osobno i teže mu je pokloniti pažnju jer je svaki učenik individua. S njih troje je tu lakše. učiteljica samo teoretski može pojasniti sve elemente i pravila igre. - Kako sam ja 15 godina igrala rukomet, i oni su ga nekako zavoljeli. Rado zaigram s njima jer im uvijek zatreba taj četvrti igrač, pa sam u svemu s njima. Osim rukometa često im se priključim u igri parova za stolni tenis – kaže Ivana dok u ruke uzima reket za stolni tenis, nakon čega je s učenicom Melisom pokušala nadigrati blizance Martina i Vinka. Krajem 2014., kad smo posjetili malu školu velika srca u Livadama, u školi je bilo 13 učenika. O njima su se brinule dvije sestre učiteljice, Sabina i Martina, koje su danas učiteljice u drugim školama na Buzeštini. Da nadomjeste sportsku dvoranu i druge rekvizite, učiteljice su učionice u trenu pretvarale u dvoranu za igru i vježbe. Knjige tvrdih korica služile su im umjesto mrežice za stolni tenis, koji su igrali na četiri spojene školske klupe. Umjesto reketima tešku i poveću gumenu lopticu udarali su dlanovima. Umjesto preko kozlića, učenici su skakali preko stolaca. Unatoč stanju škole i opreme, učiteljicama bivšima i sadašnjoj najvažnije je djeci proširiti vidike znanja te da ih jednog učine dobrim ljudima. Škola u Livadama je zasigurno jedna od najstarijih u Istri, pa i Hrvatskoj sa zanimljivom poviješću. Prema povijesnim zapisima s početka 20. stoljeća u Livadama pod talijanskom upravom nije bilo škole. Postojala je jedino talijanska u obližnjem Oprtlju. Talijani su ubrzo sagradili školu u Livadama pa su Hrvati željeli imati svoju školu. Talijani su nastojali pod svaku cijenu spriječiti otvaranje hrvatske škole pa su se rugali Hrvatima kako će imati svoju školu kad na hrastu rodi naranča. Hrvati su pobijedili te su prigodom otvaranja škole na grane hrasta svezali stotine naranči. Tad je došlo i do sukoba s Talijanima. Tad su i ispjevani stihovi o narančama na hrastu, pa je i danas hrast s crvenim narančama zaštitni znak škole u Livadama, koja nakon 116 godina odlazi u povijest.