IVA MANI GOTOVAC SE RAZVELA DVA PUTA, SPAVALA NA KĆERINU GROBU, A SAD ŽIVI U STARAČKOM DOMU

JE SMIŠLJALA RIJEČI KOJE U SEBI NEMAJU TO ‘R’ , NAPISALA I PROČITALA DESETKE KRITIKA

Završavam obiteljski roman ‘Tuga’. Dio radnje je iz Crnatkove ulice, gdje je starački dom u kojemu živim. Nakon što u svibnju predam roman, posložit ću si život u staračkom domu, kaže Mani Gotovac (77). Teatrologinja i spisateljica u umirovljenički dom otišla je nakon operacije kralježnice. Više se nije mogla uspeti na visoki treći kat gdje ima stan u zgradi bez lifta. Na druge zdravstvene tegobe se ne žali. Kad ne piše, čita i odlazi u kazalište. – Zaokupljena sam Elenom Ferrante i Dragom Glamuzinom. Pored mojeg uzglavlja uvijek su Durasova, Krleža, Marques i Shakespeare – kaže. “Uvijek postoji neki zid koji nam priječi ići dalje”, rekao je francuski dramatičar Paul Claudela, no Mani ga svojom životnom pričom demantira. Ni jedna nevolja, a bilo ih je puno, nije je spriječila da nastavi dalje. Izgubila je kćer Anu koja je 1984. umrla zbog inoperabilnog tumora. Spavala je na njezinu grobu. Iza sebe ima dva razvoda, a njezin teatar ili obožavaju ili napadaju. Sredine nema. Jedina misao koja ju je tjerala naprijed bila je “Život, živjeti, preživjeti, izdržati”. Svjesna je kako joj je život bio težak i ne taji da je ponekad, ali na kratko pomislila: “Bože, zašto baš meni? Zašto ja?”. – Zaboravila bih na to čim bih pogledala oko sebe. Vidjeti druge. Vidjeti i osjetiti nesretne. One kojima je sudbina nanijela veliku količinu nesreća. Otkud mi pravo za žaljenjem same sebe? – kaže Mani. S Perom Gotovcem bila je u braku 14 godina, a sa Željkom Senečićem 25. Smatra da ima dovoljan bračni staž i novi brak joj ne treba, tim više što je u dobrim i prijateljskim odnosima s bivšim muževima. Prezime prvog supruga nosi zbog kćeri. – Htjela sam da nosimo isto prezime pa smo obje ponosne Gotovčeve – kaže. U njezinu životu bilo je jako puno uspona i padova. Smatra da je tako zato što je nekako tvrdoglavo putovala uvijek svojim smjerovima. Trebala je studirati pravo i naslijediti odvjetnički ured oca Zdravka Birimiše u Splitu. No majka Marija Danira bila je poznata splitska glumica i ljubav prema teatru usadila je u kćer. Upisala je komparativnu književnost i teatrologiju u Zagrebu. I odmah počela pisati za Studentski list. Kad se 60-ih zaposlila na radiju, htjela je čitati svoje kritike ali nisu joj dali jer nije mogla izgovoriti slovo “r”. Zato je Mani na pisaćoj mašini slovo “r” oblijepila flasterom. Kad bi ga dotaknula prstom, smišljala je kojom bi riječi mogla istu zamijeniti, a da bude bez “r”. Napisala je desetke kritika bez slova “r”, a pisanje s flasterom trajalo je nepune dvije godine. Tad su je pustili da čita kritike. I u osmom desetljeću života tvrdi da samo ljubav, strast i iskrene emocije trebaju biti vodilje kroz život. – Unatoč razočaranjima, i dalje vjerujem da je ljubav stvarni pokretač života. I slažem se s filozofima koji tvrde da je ljubav danas najugroženija pojava – kaže Mani. Fališ mi, kako se zove jedan od njezinih romana, i danas bi rekla Gorkome. On joj je u romanu ljubavnik, no Mani i dalje ne otkriva tko je on. Kaže da nije fiktivan lik.