S kazalištem se voli cijeli život, ali ne taji da je bilo trenutaka koji su je natjerali u plač, očaj, kad je željela pobjeći daleko od svega.

– I to je ljubav. Teatar. Koliko sam i stalno željela pobjeći od njega, toliko sam mu se i uporno vraćala. Nisam podnosila i ne podnosim kad se u kazalištu radi samo zbog zarade. To je glupo. Ne podnosim vlastite interese u teatru, kada ‘svoj pomaže svome’ bez obzira na talent. Užasavam se i golemih narcisoidnih nagona – kaže. Dodaje da je kazalište, umjetnost, kultura jedino istinsko pitanje opstanka naše male zemlje. Ponosno ističe Dubravku Vrgoč i njezinu ekipu. Njezin teatar smatra europskim uspjehom. Iza Mani je golem teatarski i spisateljski opus, a najponosnija je na nagradu BookTiga koju će dobiti 21. travnja u Poreču. Tu nagradu dodjeljuju joj čitatelji koji na stranicama jednog primjerka njezina romana “Snebivaš me” ispisuju svoja mišljenja. – Bio je najčitaniji u svim knjižnicama Istre. Zato sad putuje kao štafeta od čitatelja do čitatelja. I oni sami ispisuju duge i ozbiljne rečenice na stranicama tog jednog primjerka. Zapravo ispisuju novu knjigu. Ni od koga plaćeni, podmićeni, gonjeni. To me istinski raduje – kaže Mani. Na najsnažnije otpore uvijek su nailazili “Gospoda Glembayevi” i sve što je oko tog Krležina djela pokretala. – Na ovaj ili onaj način šest puta sam sudjelovala u kreiranju predstave o Glembajevima. Uvijek su izazivali uzbune. Zbog ovih ili onih razloga. Često se pitam jesmo li mi narod koji je uopće zaslužio tako velikog pisca kao što je Miroslav Krleža? – pita se Mani. Najveću buru izazvala je kad je Severini u riječkom teatru dala ulogu barunice Castelli. Glumište se tada bunilo da ne može pjevačica igrati jednu od najvažnijih uloga hrvatske literature. Puno je ljudi naziva prvom divom hrvatskog teatra, no Mani, gdje god može, pobija tu titulu.