72.: Spremni poput ivali brže od Spitza
PRIČE IZ DAVNINA Na cijelim Igrama nije bilo fizički spremnije momčadi od nas, uvjeren je Cveba Horvat, prvo ime čuvene “klase 1972.”
Ova generacija najbolja je od svih koje sam u životu trenirao. Još u to vrijeme shvatio sam da igrači moraju biti spremni duplo više nego što zahtjeva jedna utakmica. Tako smo mi i radili. Treninzi su trajali po dva sata, a to je bio pravi dril, sjeća se Vlado Stenzl, izbornik zlatne generacije Jugoslavije iz 1972. Rukometna reprezentacija s tih olimpijskih igrača nastala je na temeljima trofejnog bjelovarskog Partizana, pa su se upravo u Bjelovaru nekadašnji suigrač i okupili 45 godina nakon tog zlata. Albin Vidović ima zdravstvenih tegoba i nije mogao doći, a trojica zlatom okićenih nisu više među živima. Ostatak društva sastao se na tribini u bjelovarskom muzeju. - Bili smo pripremljeni poput elitnih komandosa. Vjerojatno smo bili i fizički najbolje pripremljena momčad u kolektivnim sportovima cijelih Igara. Međusobno smo se uvažavali i sve smo podredili kolektivu, svjesni kako time ništa ne gubimo od svoje individualnosti - prisjetio se Hrvoje Horvat, legendarni Cveba, koji je proglašen najboljim rukometašem prošlog stoljeća. A genijalac je bio i na klupi. Veliki Vlado Stenzl je, uz tvorca bjelovarskog rukometnog čuda Željka Seleša, najveće ime svoga vremena. - Moj moto je uvijek bio rad! Mi smo stvarno jako puno radili, ali dril sam po sebi ne donosi rezultat ako igrač ne shvati da mu osnovni motiv nakon treninga mora biti želja da shvati da je napravio korak naprijed - objašnjavao Bio je tu i Abas Arslanagić, prvi golman u povijesti koji je kod sedmeraca počeo izlaziti tri metra s gola, ali i Miroslav Pribanić, popularni Raban. Dešnjak na desnom krilu, brz i ubojit, a jednom velikom “prednošću”.