Djed Antun je branio da glumi, a onda mu je pljeskao

Kazališna priča “oca hrvatskog mjuzikla” započela je kad je imao samo pet godina. U kazalište bi ujutro dolazio na probe, a navečer ga posjećivao s roditeljima. Sa sedam je godina, priznaje, neke dijelove “Glembayevih” znao napamet. U obitelji samo djed Anton nije podržavao Vladinu strast prema teatru i čim je Štefančić počeo amaterski glumiti, djed je sinu i snahi poslao pismo: “Kako možete svom sinu, a mom unuku dopustiti da ode u cirkusante?”. Nesporazumi s djedom bili su izglađeni kad je ovaj istinski uživao u Vladinoj glumi u predstavi “Zemlji smješka”. Vlado je nerijetko govorio kako su on, pet godina stariji brat Boris i dvije godine mlađa sestra Beba nevoljko odlazili djedu jer je on govorio da su njegovi unuci razmaženi pa ih je, da ih dovede u red, odijevao u seljačku robu. S bratom i sestrom bio je vrlo blizak i često se smijao tome kako mu je brat Boris dao ime. publike. Znao sam da će predstava dugo živjeti, biti voljena, ali nitko nije mogao predvidjeti koliko. Imala je 537 izvedbi, pa dugu pauzu od 15-ak godina, a nova postava u prvoj ju je godini odigrala više od 100 puta – rekao je. Vladi Štefančiću dan nije bio dovoljan da napravi sve što želi. Ujutro bi od osam do devet na radiju snimao dječje priče. U 9.30 bio bi u Komediji, potpisivao račune i sve drugo, da bi se u 10.30 spustio u dvoranu na probe. U 13 sati se vraćao u upravu, radio do 14 sati, potom se otišao relaksirati uz tenis na Šalati. Navečer bi se vratio u kazalište ili igrao predstavu ili bio dežurni na predstavi. Iako je uvijek imao na repertoaru praizvedbu jednog hrvatskog mjuzikla i jednu operetu, godine 1978. ostavio se šefovanja Komedijom. Osjetio je da treba kuću prepustiti mladima. - Vladin odlazak veliki je gubitak za hrvatski mjuzikl, teatar. Žao mi je da nije uspio realizirati mjuzikl o Matošu, što je silno želio. Pamtit ću ga kao simpatičnog i duhovitog kolegu s kojim sam uvijek bio na ‘vi’ i redatelja mojih mjuzikala - kaže Alfi Kabiljo (81), koji ističe da je Štefančić bio i vrsni zabavljač. Zajedno su napravili “Jaltu”, “Kralj je gol”, “Dlakav život”, “Tko pjeva zlo ne misli”, a Štefančić je, osim “Jalte”, volio izdvojiti “Dunda Maroja”, “O’Kaj” i “Gubec-bega”. Isticao je kako su u Trstu pljeskom prekinuli predstavu i tražili da Josipa Lisac opet pjeva “Ave Mariju”.