KRV I DU SPASA ZA POLITIKA NE ZNA RIJEŠ

Dr. Dubravko Kačić peti je u nizu čelnika Imunološkog zavoda koji je tamo postavljen u manje od četiri godine, a politika još nije sama sa sobom raščistila hoće li zavod spasiti ili prelomiti suprotno pa javnosti reći da ga Hrvatska naprosto više ne treba. Svoj doktorat dr. Kačić zaradio je na Tehnološkom sveučilištu u Helsinkiju i dolazi s mjesta predsjednika uprave Biocentra, svojevrsnog inkubatora biomedicine, vrlo živog istraživačkog centra u posrnuli, praktički mrtav Imunološki zavod. Tamo ga čeka oko 170 radnika koji zapravo od 2013. ništa ne proizvode, nego trenutačno služe kao logistička potpora za čuvanje krvne plazme, a sam Zavod je posrednik za uvoz proizvoda od kanabisa. Imunološki je trenutačno u gotovo suludoj pravnoj zavrzlami jer postoji Imunološki zavod d.d. na kojem je ostala sva imovina i pogoni te Imunološki kao javna ustanova u kojoj su svi radnici. Samo jedna od posljedica je ta da režijski računi stižu na d.d. pa se moraju prefakturirati u javnu ustanovu i ponovno platiti PDV, na što se u vjetar bacaju milijuni kuna na godinu. Uz to, zavod su prije nekoliko godina uz otpremnine napustili mlađi stručnjaci pa je on kadrovski prilično devastiran. Bez dobre revizije nitko sa sigurnošću ne zna ni koliki su dugovi Imunološkog, no nisu mali, a tu su i sudski sporovi oko dugova. Kad se zatvori i ta rupa dugovanja, prema nekim procjenama, trebat će i 500 milijuna kuna kako bi se sagradili novi pogoni prerade krvne plazme na nekoj novoj lokaciji. No i to tek treba procijeniti. Problema se nagomilalo, no ono s čime se mora odmah pozabaviti jesu prekrcane ledenice s krvnom plazmom. U zavodu praktički više nema mjesta za novu plazmu. Zbog toga se ona u posljednjih godinu dana, uz odobrenje posljednjih dvaju HDZovih ministara, dr. Darija Nakića i dr. Milana Kujundžića, prodavala švicarskoj Octapharmi. Ta je tvrtka od naše plazme napravila lijekove i ponovno ih prodala nama. Riječ je o vrlo skupim lijekovima imunoglobulina i albumina, čije doze mogu stajati i više od 1500 kuna. Ovaj izvoz odobren je u tajnosti i javnost nikad nije dobila podatke kakav je ugovor sklopljen. No jedno je sigurno - sve dok se ne pokrene vlastita proizvodnja (ako se pokrene), svoju ćemo plazmu morati izvoziti ili - bacati.