ZA SV. JA HODAO S ČAK 900
HODOČASNIK Splićanin Ivica Bota (67) hodao je 45 dana od Francuske do Španjolske, a ove godine prošao je ‘portugalski put’ od 650 kilometara U MIROVINI NISAM ŽELIO SJEDITI NA KAUČU I IGRATI SE
Robot vrijedan 127.500 kuna, nazvan Pepper, obilazit će domove za umirovljenike u Velikoj Britaniji, Poljskoj i Grčkoj te će “razgovarati” s korisnicima. Pokretači ovog pilot-projekta nadaju se da će kroz osobnu komunikaciju robot moći bilježiti i emocionalno stanje korisnika, pratiti im puls te eventualne znakove bolest. Kritičari ističu kako nema zamjene za ljudsku brigu. Ivica Bota (67) proveo je radni vijek gradeći ceste, bio je pomoćnik ministra za graditeljstvo, bavio se politikom kao jedan od prvih HSLS-ovaca, a u mirovini je osjetio snažan duhovni poziv. Stoga se odvažio u 45 dana pješice prijeći 900 km hodočašća svetomu Jakovu od Francuske do Santiaga de Compostela, gradića u Španjolskoj u kojem se, prema vjerovanju, čuvaju moći tog apostola. Taj tzv. francuski put produljio je za još pet dana i završio ga u mjestu Finisterre, gdje se tradicionalno okončava to hodočašće na koje se vjernici upućuju čak 11 stoljeća. Pješačeći dnevno 20-ak kilometara, Bota je na tom putu, kaže, pronašao blagoslov, iskušenje i potvrdu svoje vjere. Ove je godine odvažio se na tzv. portugalski put, hodočasteći oko 650 km za 100. godišnjicu ukazanja Gospe u Fatimi, gdje je misu služio papa Franjo. Sve je počelo odlaskom u mirovinu prije tri godine. - U mirovini sam se aktivirao u vrtu, a da ne gubim vrijeme, ubrzo sam upisao i dva semestra kineskog jezika. Naime, tijekom zime je manje posla u vrtu, a mlada profesorica koja nam je držala predavanja na engleskom jeziku učila nas je ne samo osnove kineskog jezika već i o načinu života, kao i o nepoznatima aspektima i širini kulture te daleke zemlje - počeo je svoju priču ovaj umirovljeni inženjer graditeljstva. U učenju jezika i radu u vrtu nalazio je zanimacije koje su ga čuvale da ne upade u umirovljeničku letargiju i, kako kaže, bezveznost, a mučilo ga je što je odlaskom u mirovinu izgubio veliki krug ljudi koje je susretao na poslu, posebice na gradilištima cesta diljem Hrvatske na kojima je radio od 1975. godine. - Čovjek se izgubi ako ne popuni tu prazninu. Nisam želio sjediti na kauču i igrati se daljinskim nego sam krenuo pronalaziti aktivnosti kojima ću se zaokupiti. Tako sam, tražeći neke