Izgled u vrijeme mojih početaka ni na koji način nije smio odvlačiti pozornost. Ničeg nije smjelo biti premalo, ali ni previše, prisjeća se Vesna.
DANAS JE NAJSRETNIJA BAKA NA SVIJETU I OBOŽAVA DRUŽENJA S UNUKOM EMOM
Kriteriji za izbor spikera i voditelja na RTZ-u ‘60-ih bili su vrlo visoki, a selekcija stroga, dodaje. Smatralo se, naime, da novi medij ima snažan utjecaj i da treba biti uzor publici. Trudili su se gledateljima pružiti najbolje jer su, kaže, imali velik osjećaj odgovornosti. - Tražilo se da svaki budući spiker, uz talent, lijep i ugodan glas, mora poznavati hrvatski standardni jezik - rekla nam je Vesna, koja je u mladosti bila prva mladenačka inspiracija Arsenu Dediću, za neke od njegovih pjesama. Kraljica malih ekrana o tome ne želi govoriti. Bila je živahno dijete, koje ni sekundu nije imalo mira, ali u školi je bila vrlo mirna i odlična učenica. Otac Petar bio je carinski inspektor, a Vesna ima i dalmatinske krvi po mami Zlatki, Šibenčanki. - Rijeka i Šibenik, u kojem sam provodila nezaboravna ljeta, gradovi su mog djetinjstva. Zbog moje živahnosti roditelji su se bojali što će biti kad krenem u školu, ali tamo sam bila kao anđeo. Nadoknađivala sam to mnoštvom aktivnosti i ne znam kako sam na sve stizala. Od Pionirskoga kazališta, baleta, glasovira, gimnastike i sporta do izviđača i logorovanja - prisjeća se Vesna. Teško da ima neke televizijske emisije ili formata koji Vesna nije radila. Posljednje godine prije mirovine provela je kao voditeljica spikerske službe i mentorica. Na poslu je upoznala i supruga, dugogodišnjega televizijskog urednika Zlatana. On je počeo raditi dvije godine prije Vesne, a istodobno su 2005. otišli u mirovinu. Njihovi prijatelji i danas su suradnici s televizije. - Oni su moja televizijska obitelj. Osim poslovnih dijelili smo sva životna uzbuđenja, kad smo stvarali vlastite obitelji, veselili se rađanjima djece i osobnim uspjesima. Moje drage kolegice i prijateljice Ksenija Urličić, Jasmina Nikić, Helga Vlahović Brnobić, Željka Fattorini i ja bile smo uvijek jedna uz drugu kad je trebalo, kako u veselju tako i u žalosti. I danas se Ksenija, Nina, Žeža i ja redovito nalazimo. Teško smo podnijele Helgin odlazak, ali ona je i dalje uvijek s nama - kaže Vesna, koja je danas najsretnija baka na svijetu. Voli se družiti s unukom Emom, koja je već, kaže, velika i pametna desetogodišnja djevojčica. - Veseli me što mogu pomoći obitelji kad god zatreba. Mislim da je moje najveće dostignuće što sam uspjela dobro uskladiti posao i privatni život - dodaje dama s Prisavlja. Drago joj je što joj i danas ljudi prilaze. - Onih nekoliko riječi koje razmijenimo pokazuju da je ljubav bila obostrana, a to je zaista najveća nagrada za posao koji sam godinama radila - zaključila je Vesna. (mć)