C: NA MOTORU KALINJINGRAD
SUŠENJE RIBE S prijateljem sam krenuo u posao sušenja ribe, na buri, ‘po starinski’, kaže Ivica Križanac, legenda ruskog Zenita i Vatrenih...
Meni ‘bijele noći’ uopće nisu smetale, a u 6-7 godina koliko sam proveo u Zenitu iz St. Peterburga, ne sjećam se da se bilo tko od mojih suigrača žalio da ne može spavati ili da je umoran, kaže nam Ivica Križanac. Hrvatsku delegacija oduševljena je Woodland Rhapsody Resortom, prekrasnim kampom koji se nalazi 60-ak kilometara od St. Peterburga u mjestašcu Iličevo, uz prelijepo jezero. No, postoji i problem: od 11. lipnja do 2. srpnja u tom dijelu svijeta cijeli dan je - dan, zbog prirodnog fenomena ‘bijela noć’. - Malo je neobično, čudno je da je 15-16 sati dana, a noću se ne smrači u potpunosti, nego je onako tmurno, kao pred kišu... No brzo se na to navikneš. Uostalom, dio utakmica će se igrati u tim uvjetima, tako da ne vidim neki poseban problem - kaže Križanac, koji Woodland ne bi izabrao iz drugih razloga. - Prvi razlog su udaljenosti, na sve tri utakmice treba daleko putovati. Drugi je velika razlika u temperaturi, desetak stupnjeva je St. Peterburg hladniji od Rostova, koji je skroz na jugu. Po meni, kamp bi trebao biti negdje uz Moskvu, blizu jedne od zračnih luka, kako bi igrači manje vremena gubili u transportu. Uvjeren je da će SP biti najbolje organizirano u povijesti. - Bio sam u Rusiji prije mjesec dana, pričao sam s ljudima, pogledao sam i novi stadionu u St. Peterburgu i to je sve na vrhunskom nivou. Fantastično! Što se tiče infrastrukture i osiguranja, siguran sam da će to biti na vrhunskom nivou, Rusi će dati sve od sebe da se pokažu u najboljem svjetlu. Iako je želio ostati u nogometu nakon umirovljenja, te počeo raditi kao sportski direktor RNK Splita, Križanac se vrlo brzo povukao zbog nesuglasica s vlasnicima kluba, braćom Žužul. sam kapetan, sportski direktor. Ali to je život, razišli smo se, više nismo u kontaktu. Razočarao sam se u neke stvari i nemam ni volje ni potrebe vraćati se na ono što je bilo. Ivica se okrenuo novim izazovima u životu, s prijateljem pokušava pokrenuti posao sušenja ribe... - Nekad davno, dok još nije bilo hladnjaka i današnje tehnologije, riba se mogla sačuvati jedino konzerviranjem, soljenjem ili sušenjem. Sušenje ribe se gotovo u potpunosti zaboravilo, šteta, jer radi se o vrhunskim proizvodima. Za sada je to još uvijek u povojima, a sve što proizvedemo je za naše potrebe i za potrebe naših prijatelja. Za sušenje ribe najvažnije je vrijeme, nema tu komora i sušara, riba se suši isključivo vani, na starinski način, pet - šest dana na buri... Za sada sušimo mole, ciple, škarpine, tabinje, kozice. Naučili smo recepte, u ovih par godina svladali smo tehnologiju, i tko zna, možda jednom i pokrenemo posao - kaže Križanac, koji je zaljubljenik u more i brodove, odnedavno i u motocikle! - Brod je ljubav koja me ne napušta i na njemu sam ljeti, od 1. svibnja do 1. studenoga, a ostatak vremena sam na motoru. Dogovorio sam s društvom da motorima idemo na prvu utakmicu s Nigerijom u Kalinjingrad. Ne znam još hoću li motorom i u Nižnji i Rostov, ili ću ga ostaviti u Kalinjingradu pa dalje zrakoplovom, to ćemo još vidjeti - rekao je Omišanin.