MAJCIN GROB SAM TRAZIO 25 GODINA
Dragan Klaić majku je posljednji put vidio 1991., kada ju je ranjenu iz Lipika odvela jugovojska. Njene ostatke našao je u Banjoj Luci
Majko moja, napokon sam te pronašao. Zadnji put kad sam te vidio, bila si nasmijana, ispekla si mi palačinke i pitala me kad ću opet doći. Prošle su tolike godine i tek sad sam te pronašao. Teško mi je u srcu, ali i ipak malo lakše jer ti mogu donijeti cvijeće i zapaliti svijeću. Vjerujem da će doći vrijeme da te vratim kući, u tvoj i naš Lipik. Javit ću tvojim unucima da sam te pronašao, i njima će biti drago da ti dođu i donesu cvijeće, kroz suze je na banjolučkom groblju
govorio Dragan Klaić (62). Majku Tereziju posljednji je put vidio u rujnu 1991. godine. Iz obiteljske kuće, u čiji su podrum ubacili bombu, jugovojska je ranjenu Tereziju odvezla u nepoznatom smjeru.
U RUKE MU DOSPIO SMRTNI LIST IZ B. LUKE
- Otac mi je ispričao da su u podrumu s majkom bile još dvije žene, također ranjene. Vojska, pretpostavlja banjolučki korpus, izvukla ih je iz podruma i ubacila u kamion. Tata je pitao kamo je voze, a oni su odgovorili kako je voze u njihovu bolnicu na sigurno. Rekli su još: ‘Budite sretni što smo mi naišli ovuda, oni što idu iza nas sve redom kolju’. Oca su odvezli na Bijelu Stijenu, pa u logor Bučje i najzad u Staru Gradišku, odakle je razmijenjen - prisjetio se Dragan. Majku je odmah počeo tražiti, no svuda je nailazio na zid šutnje. Njezin je nestanak prijavio Crvenom križu. Tražio je i preko Udruge nestalih i poginulih branitelja i civila Požeško-slavonske županije. - Poslali smo desetke upita svim relevantnim službama, tražili Draganovu majku posvuda. Neki nisu niti odgovorili, a oni koji jesu napisali su da to nije u njihovoj moći - rekao je Dinko Miovec, predsjednik Udruge nestalih
i poginulih branitelja i civila Požeško-slavonske županije. Dragan se nije pomirio s takvim odgovorom nego je nastavio tražiti. Dinko je, posredstvom poznanika, došao do informacije da je Draganova majka pokopana u Banjoj Luci. Uspio je dobiti i izvod iz matične knjige umrlih. U dokumentu piše da je u Zavodu za rehabilitaciju u Banjoj Luci umrla Reza Klaić, i to 29. prosinca 1992. godine, te da je 12. siječnja 1993. pokopana na Gradskom groblju u Banjoj Luci. To je bilo
sve što je Dragan imao. Obratio se redakciji 24sata da mu pomogne u provjeri informacije i pronalasku majke ili bar njezina groba.
TRAŽILI DA IM PLATI 50.000 KUNA
Kako je nakon prognaništva i povratka u Lipik sa suprugom bio bez posla, nije imao novca kako bi otišao u potragu za majčinim grobom. - To više što su nadležne institucije tražile da obitelj plati oko 50.000 kuna za ekshumaciju, DNK analizu i prijevoz do hrvatske granice. Da sam imao i imam toliko novca, ja bih majčine posmrtne ostatke odmah prebacio u Hrvatsku govori nam Klaić. Zahvaljujući ljubaznom osoblju Gradskoga groblja Pobrđe u Banjoj Luci, utvrdili smo da je na tom groblju uistinu pokopana Tereza Klaić, istoga godišta kao u izvodu, s istim djevojačkim prezimenom te imenom oca i majke iz Lipika.
GROB BEZ KRIŽA, IMENA I PREZIMENA
- Uvidom u naše službene evidencije pronašla sam da je na ‘Gradskom groblju’ pokopana Kljajić Tereza, rođena 1919. godine, Bok Jankovac, Lipik, posljednje prebivalište Zavod za rehabilitaciju, preminula 29. 12. 1992. godine, a pokopana 12. 1. 1993. godine. Sve se slaže osim imena i prezimena. Izašla sam na lice mjesta (K3,R 21, GM 2090) i, naravno, tamo postoji prazan prostor jer nije izgrađeno nikakvo obilježje. Smatram da se radi o osobi koju Vi tražite jer se radi o vremenu kad je bio rat, pa je upitno tko je davao podatke.