MASSIMO: DOK SU PRIJATELJI KRALI, JA SAM IM DRŽAO STRAŽU...
CIONALNE SVIRKE U ZAGREBU, MASSIMO ĆE NASTUPITI U SPLITSKOJ SPALADIUM ARENI
Novu godinu napokon ću dočekati s obitelji - supugom Enom i kćeri Mirnom. Svirali smo ranije u Kotoru, no na doček sam slobodan, pohvalio nam se Massimo Savić (55). Pjevač je rođen u Puli, a roditelji su mu se upoznali u zagrebačkoj bolnici Rebro. Otac Sergio bio je kurir u Titovu štabu na Visu i prilikom bombardiranja je oslijepio. Zbog toga je stigao u Zagreb gdje je upoznao Eldu, a vid mu se vratio godinu dana prije pjevačeva rođenja. Pjevačevo je ‘pravo’ ime Masimo Moreno. - To mi roditelji nisu prepričavali pa ne mogu reći kako su se usaglasili oko imena. Masimo Moreno upisano je u mom krsnom listu, ali se u tadašnje vrijeme, pri prijavi djeteta na općini, to nije uzimalo u obzir pa su roditelji uzeli samo jedno ime i to Masimo, sa jednim „S“, jer tada nije bilo popularno imati talijansku inačicu imena. Kada sam htio vratiti svoje krsno ime u dokumente, doznao sam da je to komplicirano i da već zbog dodavanja drugog „S“u Masimo moram ići u Narodne novine i proći cijelu dugotrajnu proceduru, pa sam od toga odustao - otkrio je pjevač. Otac Sergio napustio je obitelj kad su Massimu bile tri godine, a ubrzo je umro od leukemije. - To što sam odrastao bez oca nije previše utjecalo na moje sretno djetinjstvo jer bi u nešto starijim prijateljima uvijek našao nešto slično očevoj figuri. Neki koji su malo stariji i bili su svjedoci mog djetinstva kažu da nije bilo najsretnije, ali meni kao i svakom drugom djetetu je moje djetinstvo bilo najsretnije i ne pamtim ružne momente već samo lijepe. Oca pamtim kao vrlo veliku osobu, koja je radi svoje visine i kilaže ostavljala snažan dojam. Bio je visok 196 cm i imao 120 kilograma. Bio je vrlo impozantan. Čuo sam od nekih prijatelja da je bio neustrašiv, hrabar i to je to rekao je Massimo. Každe da ocu ne zamjera što ga je napustio dok se borio s leukemijom. Pjevač se prisjeća kako u tadašnje vrijeme nisu postojali lijekovi za očevu bolest zbog čega se Sergio osamio. - Izgleda da se njemu, ali i drugima, psiha promijenila kad su saznali dijagnozu leukemije. Meni je jasno da se on htio samo negdje privatno skloniti i ispratiti svoju bolest. Nikada nisam krivio oca, ni zbog čega - rekao je pjevač. Nakon što su ostali sami, majka i Massimo preselili su se u Napulj. - Ondje sam bio okružen ženama - mamom, bakom, tetama – pa se u takvom okruženju isticao moj djed Gjovanni. Od njega sam naučio puno o odijevanju. Govorio mi je: “Dragi unuče, nemamo dovoljno novca da ti kupujemo smeće“. Stoga me vodio kod najboljih krojača kako bi mi uzeli mjere i napravili savršeno odijelo kaže Savić. Nedugo nakon životne faze u Napulju, brodom je iz Genove otišao u Australiju. S rođacima je lovio klokane. - Dosta sam putovao i to je ostavilo traga na meni i učinilo me osobom kakva sam danas. Kako bi djetetu bilo naporno šetati Afrikom, domovinom Tarzana ili ići u lov s tetkom Giannijem na klokane na Blue Mountain pored Sydneya? Već tada je život u Australiji bio drugačiji. Kada sam tamo išao u osnovnu školu, vrata škole i vrata učionice bila su potpuno otvorena. Mogao sam, već tada, ići u školu s psom - prisjeća se pjevač.