S njima dijeli sve: Najgore mi je kad im nemam što dati

NE MOŽE BEZ NJIH Savka Mijatović iz Sl. Broda skrbi o napuštenim psima i mačkama iako ima mirovinu od 600 kuna, a dobije još samo 500 kuna socijale

Najteže mi je kad im nemam što dati. Kad me moja djeca nazovu i pitaju što mi treba, prvo im kažem da mi donesu hrane za pse i mačke. Ja mogu i cijeli dan biti gladna, bitno je da oni imaju, kaže nam vitalna Savka Mijatović (97) iz Slavonskog Broda. Baka dobro čuje, vidi, nema problema s tlakom i šećerom, jedino je, govori nam, malo boli kralježnica. - Naradila sam se dok sam bila mlada. Bili smo siromašni, moja je majka ostala mlada udovica sa šestero djece. Otac je kao ciglarski radnik umro kad je imao 37 godina. Uvijek smo bili u nadnici, trebalo je danima saditi povrće, biti pognut, a znala sam u jednom danu više puta pokisnuti i osušiti se. Uvijek nam je nešto nedostajalo. Još kao djeca morali smo ići raditi u nadnicu ili odraditi za neku uslugu koja nam je učinjena - priča nam Savka. Ne može, ističe, razumjeti današnju djecu i njihovu obijest, kao i odnos prema životinjama. - Umjesto da ih paze i maze, oni ih zlostavljaju i šutaju nogama - naglašava baka Savka. Voli životinje, svoje tri mačke i kuju Lunu, koje su joj nerazdvojni prijatelji. Luna je izuzetno pametna kujica koja na traženje Savkina sina Marka (64) zna podignuti gornju usnu, pokazati zube i prednjim šapama moliti hranu. – Već su mi se javili neki koji su mi donijeli hrane za pse i mačke. Poželjeli su mi da doživim 100 godina. Zahvalila sam im se i to isto poželjela i njima – kaže Savka. Unatoč poznim godinama, vrlo je razborita te joj ne trebaju pomagala za uši i oči. - Kad god naiđe na životinje u nevolji, odmah ih uzme i unese u kuću. I daje im sve što ima. Prije će njima kupiti hrenovke nego sebi ili, recimo, litru mlijeka – kaže nam Marko Mijatović (64), sin bake Savke.