‘I dalje tražim mamu i troje mojih nećaka’
TRAŽI IH Osim mame Mare, Ivica Kuštreba (64) iz Prekopakre već 26 godina traži nećakinje Željku i Nikolinu Fabac te nećaka Darka Dvornekovića
S još 10 civila, zloglasna srbijanska paravojna skupina “Šiltovi” ih je 11. prosinca 1991. godine mučki ubila u Gornjim Jamama kraj Gline. Nikolina, Željko i Darko bili su najmlađe žrtve. Željka je imala 14, Nikolina 9, a Darko samo 10 godina. - Mamu sam zadnji put vidio 1. listopada. U Gornjim Jamama živjeli su Hrvati i pravoslavci. Mi s njima nikad nismo imali nikakvih problema. Pomagali smo jedni drugima, nikad se nismo svađali. Pred sam rat su svi pravoslavci otišli iz sela. Ostali su samo Hrvati. Mislili su da im se ništa neće dogoditi. - Njihov san i veselje netko je ugasio. Netko tko nema ljudskosti. Da ideš takvu dječicu ubiti... Da ideš bilo koga ubiti... Nemam riječi. Vidite, tu na ovoj ledini bila je kuća Mate Kirete. U njoj je bilo 14 ljudi. Zlotvori su ušli u kuću i pokosili ih rafalima. Nikoga nisu poštedjeli. Na zgarištu kuće nađene su kosti dviju žena, ali nisu ih uspjeli identificirati. Baka tih curica obišla je to zgarište nakon masakra. Vidjela je kraj peći neke kosti, a pravoslavac koji je bio s njom uvjeravao ju je da su to kosti ovaca. Nakon toga je u Beogradu tvrdio da nikad nije bio u Gornjim Jamama. Neka dođe ovdje pa neka to kaže meni. Tijela moje majke i ove djece nikad nisu nađena. Njihovi posmrtni ostaci su, nažalost, vjerojatno u nekoj jami - pripovijeda Ivica dodajući kako je od 14 ubijenih samo troje pronađeno. Za zločin u Gornjim Jamama nitko nije odgovarao i to je ono što Ivicu ljuti. - Ja tu ne mogu ništa. Naše Državno odvjetništvo nije ništa napravilo. Oni okrivljuju nas koji smo branili našu zemlju, a ne one koji su je napadali, spalili kuće, ubijali žene, djecu, muškarce i starce. Za ovaj zločin netko bi morao odgovarati. Ako smo išli ratovati, onda ratujmo, vojska protiv vojske. Zašto su se ubijala ta djeca, ti starci - pita se Ivica, dok mu se u glasu miješaju ljutnja, bol, ogorčenost i bespomoćnost. Njegova majka bila je domaćica, radišna, poštena i nasmijana žena koja je uzgajala povrće i prodavala ga na glinskoj tržnici. NIkolina, Željka i Darko, pak, bila su neopterećena, vesela i pristojna djeca, uzorni učenici. - Darko je s deset godina vozio traktor. Željka je s mojom kćeri išla u školu, završile su sedmi razred i krenule u osmi. Ubijeni su im i mama i tata. Tata im je ubijen između Donjih i Gornjih Jama s još dvojicom sumještana. Nađen je bez glave. Nakon Oluje sam se raspitivao, ispitivao i tražio, pokušavao na sve načine nešto saznati. Došao sam do jedne žene koja mi je ispričala da je jedan od tih četnika dolazio kod nje. Sa sobom je nosio pletenicu koju je odrezao Željki i hvalio se da ju