Risovi kao velike mačke vole markantne objekte u šumi poput starih šumarskih štala, derutnih kućica, ali za njih je to super. Tamo puštaju dlaku, ostavljaju miris te izmet i urin. Takva mjesta mi koristimo da instaliramo zamku. Bez ikakvih mamaca, možda p

- Marko ZiP mi je drugi ris s kojim sam se susreo uživo, ali i drugi put je bio kao prvi. To svakodnevno iščekivanje, pa onda saznanje da se uhvatio, zaista je avantura kaže. Inače živi u Rijeci, ali kad se ris uhvati u zamku, automatski mu dođe obavijest na mobitel. Bez obzira na vremenske uvjete i doba dana i noći, sjeda u auto kako bi što brže došao do teško prohodnog terena. Kad zapadne snijeg, šetnja traje po nekoliko sati. Najčešće se to događa veljačom i ožujkom jer je tad vrijeme parenja. Risovi “vrludaju” šumama i izrazito su aktivni, za razliku od ostalih doba godine, a čuvari to znaju jer na tim predjelima postavljaju i foto zamke. nekom mirnome mjestu, a sa zalaskom sunca kreće u potragu za hranom. Najčešće jede srneću divljač. Kad nešto ulovi, dolazi na to mjesto hraniti se šest dana, dok sve ne pojede. Životinja je koja traži mirne šumske predjele, a kreće se samostalno. Baš su individualci, rekao bih čak samotnjaci. Mužjak i ženka nalaze se samo u vrijeme parenja - rekao je Marko. Ris doživi 10-12 godina, a najčešće ima oko 21 kilogram. Nema ih u nizinama, pa čak ni na planinama poput Biokova u Dalmaciji. Mještani “osjete” njegovu prisutnost tek po tragovima koje ostavlja. Zbog toga ih Marko iz milja zove “duhovi šume”. - Još kad uzmem u obzir njihov tajanstven i egzotičan izgled, te velike oči i ‘čuperke’, kratak rep, njihovo nečujno kretanje... Zaista nemam druge usporedbe koja bi ih bolje opisala - istaknuo je. Blizak susret s risom nije opasnost jer su vrlo smirene životinje, a čovjek ne treba paničariti ili bježati. Ipak, moglo bi se reći da mu ljudsko društvo i nije baš po volji jer čovjeku nikad neće prilaziti. - Gorana ZiP-a uhvatili smo prateći njegov plijen. Srne bi zaklao u Delnicama, otprilike 40-ak metara od kuća. Ljudi nisu ni znali. Gledali smo preko GPS-a i kako se kreću u Bribirskoj šumi, gdje ima dosta raštrkanih i naseljenih kućica. Oni tuda nesmetano prolaze, a mještani nemaju pojma - rekao je Marko te dodao da im se ponekad, tek na sekundu, pogled susretne u daljini. Životinje iz autohtone populacije preživjele su jedino u izoliranim područjima Albanije, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Naša dinarska populacija trenutačno izumire ponajviše zbog parenja u srodstvu. Kako se više ne bismo doveli u situaciju da se u našim krajevima istrijebi ova osjetljiva životinja, provodi se projekt “LIFE Lynx”. - Zaustavljanje izumiranja risa želimo postići uvođenjem 14 životinja iz Slovačke i Rumunjske u Hrvatsku i Sloveniju. U Hrvatsku će biti ispuštene četiri jedinke risa, a u Sloveniju 10, i to pet u dinarsko i pet u alpsko područje. Naseljavanjem u slovenski dio Alpa nastoji se povezati izolirane alpske i dinarske populacije kako bi se omogućio prirodan protok gena između njih - rekla nam je Magda Sindičić s Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Projekt će se provoditi do ožujka 2024. godine. A u Europi ih ima najviše na Karpatima i u Skandinaviji. Ti su krajevi najdulje bili izolirani.