DIPLOMIRALA JE UNATOČ BORBI S ČAK 15 TUMORA

HRABRA I USTRAJNA Antonia Kraljić (23) iz Nove Gradiške s odličnim je završila Stručni upravni studij na Veleučilištu Požega

A što da vam kažem, sretna sam! Planirala sam diplomirati još lani u srpnju, ali i ovako je OK, optimistično nam govori Antonia Kraljić (23). Ova hrabra djevojka iz Nove Gradiške, koja se bori s čak 15 tumora, uspjela je u četvrtak s izvrsnim uspjehom završiti Stručni upravni studij na požeškom Veleučilištu. Time je dobila još jednu bitku u životu. Okončanje studija s prijateljima planira proslaviti početkom travnja. Potom je očekuje daljnja borba s tumorima, koje u šali zove “podstanarima“. na mozgu. I to ne jednom, nego više njih. Nakon hitne operacije izvedene u Zagrebu, Antonijina obitelj dobila je loše i zabrinjavajuće vijesti: tumore su pronašli i na kralježnici pa su obavili još jednu operaciju. Nakon završenih operacija Antonia je izgubila sluh. Osim što više ne čuje ni na jedno uho, suočila se i s parezom desne strane lica. - Osjećam se dobro, nemam nikakvih bolova, hodam već skoro pa odlično, jedino mi se ravnoteža još malo zna izgubiti. No s obzirom na to da nisam hodala dosta dugo, ovo je odlično! Sluh se još nije vratio, ali sad već jako dobro čitam s usana, lice je još paralizirano, ali pomalo radim na tome - opisala nam je Antonia svoje zdravstveno stanje lani u prosincu. U tom se razgovoru osvrnula i na tumore u svojem tijelu. - Što se tiče tumora, mojih podstanara, kako ih u šali zovem, ima ih još, i to dosta. Najveći je problem što se svi nalaze na živcima. Ako neki tumor i počne rasti, potrebno je brzo reagirati. Za sada je najviše upitan jedan kod sljepoočnice. Iako je ovo jedna dugoročna i relativno teška borba, to me podiglo. Više ništa ne shvaćam zdravo za gotovo, počela sam biti zahvalna na svakoj sitnici koju u životu imam, a ne osvrćem se na ono što bi možda neki rekli da je loše - povjerila nam je Antonia. Unatoč teškoj bolesti i pripremama ispita, uvijek je nalazila vremena za izlaske s prijateljicama. htjela bih istaknuti da mi jako puno ljudi pruža potporu. Pišu mi nepoznati ljudi koji su mi pomogli molitvama. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi, ispunila sam zavjet koji sam dala majci Božjoj da ću joj, kad prohodam, doći u Međugorje i zahvaliti na tome - otkriva nam Antonia. Njezina majka Milica, otac Željko i brat Stjepan ponosni su na nju. - Antonia je posebno drago dijete koje se ni na što ne žali. Kad primijeti tugu u mojim očima, ona me tješi. Ne dopušta nam da govorimo o bolesti, nego od nas traži samo pozitivne misli, tako da se nekad upitam tko je u našoj kući bolestan - kaže Milica. Otac Željko posebno je osjetljiv i nerijetko pusti suzu zbog bolesti svoje miljenice. - On vam je pravi pekmez. Meni kaže da ga ne razumijem jer ne znam kako je to kad ti je dijete bolesno. Pa ja sam bolesna, ne on - kaže Antonia.