Teško da ću pomoći djeci, ali bar znam da sam pokušao
KRIŽNI PUT Frustriran što se silan novac baca na avione, a za bolesnu djecu ga nema, Saša iz Rijeke s teškim križem pješači u Zagreb
Vi ste pravi Božji čovjek! Svaka vam čast! Dođite, okrijepite se, odmorite malo, sa svih strana salijeću mještani Skrada i okolnih sela Riječanina Sašu Pavlića (43). Ne znaju bi li prvo dotaknuli njega ili masivan, 20 kilograma težak križ kojeg od subote vuče prema Zagrebu. Saša im sa smiješkom zahvaljuje i skromno naglašava kako on nije nikakvo čudo od čovjeka, nego samo nosi poruku za odgovorne. Na ovaj pothvat nagnala ga je štednja države prema bolesnoj djeci i istodobno, kako kaže, bacanje silnih novaca na kupnju aviona. Umjesto da samo sjedi u fotelji i pokojom duhovitom sličicom salonski komentira kupovinu starih borbenih aviona, Saša se odlučio na konkretni apel. - Zamislio sam kako mi ovaj Uskrs s obitelji i najbližima slavimo, jedemo i pijemo, dok neki roditelji sjede pokraj postelja svoje bolesne djece jer država, kao, nema novca za njihovo liječenje. Kao otac duboko sam suosjećao s njima i takva situacija mi je uistinu neprihvatljiva - priča nam Riječanin Saša Pavlić (43). Osim križa, na zagrebački Markov trg, koji mu je posljednja točka križnog puta, nosi i 20 kilograma težak ruksak. Dnevno prijeđe 60-ak kilometara. Prvu noć je prespavao kraj ceste u šatoru u Jelenju, a drugu prenoćio u Skradu. - Prvu noć sam se smrznuo, spavao sam svega četiri sata. Sinoć sam bio tako slomljen da sam pomislio kako ujutro neću moći dalje. No probudio sam se oran i svjež, a to je valjda zato što kad radiš nešto što smatraš toliko bitnim, onda ti svakodnevni problemi postanu nezamjetni. A i puno mi znači podrška mnogih divnih ljudi koje srećem putem i koji me bodre, trube autima u znak potpore, nose mi jelo i vodu - priča Saša. Naglašava kako njegov potez nema nikakve veze s