ZA NAS SEDMERO M OD 10 UJUTRO

OČNEM PRIPREMATI DORUČAK ZA SVOJU DJECU, KAŽE NAM SAMOHRANI OTAC IVAN...

Ivan Marinić (36), samohrani otac šestero djece koji živi u Žminju u Istri život je podredio djeci i trenutačno je na rodiljskom. Prije dvije godine izgubio je suprugu Željku (28), koju je samo jednog jutra izdalo srce, no hrabri “tata od formata” se ne predaje. Zatekli smo njega i djecu u mjestu Svetvinčenat kraj Žminja, gdje Ivan uzgaja ovce i janjad, magarce, a društvo im prave i zečevi... Djeca obožavaju svoje životinje, hrane ih, paze i maze. Posadili su svi zajedno i vrt, pa čekaju da povrće naraste. - Imamo svega, i mesa, i kruha, i povrća. Tata dobro kuha. Posadili smo s tatom vrt i u njemu će narasti lubenice, tikve, krumpir, mahune, luk..., a jedva čekamo da narastu naše trešnje - pričaju dobro raspoložena djeca. - Moramo se boriti, moramo biti zajedno. To je najveća utjeha. Od kada mi je umrla žena, morao sam se trgnuti i reći sebi da nema mjesta kukanju i plakanju. Djecu treba podići na noge, pa nema vremena za negativnosti. Život ide dalje, a naša kuća je puna dječje vike, galame i smijeha. Hvala Bogu, gladni nismo, a iako sam prošle godine imao nesreću i ostao bez automobila, koji je uništen, poznanici iz Zagreba su pomogli i, evo, imam automobil za prijevoz do škole. - Ja sam i tata i mama. Dižem se ujutro oko 4 ili 5 sati i pripremam doručak za djecu. Svi se dignu malo kasnije. Doručak je obavezno zajednički, a potom vozim stariju djecu u školu. Snašao sam se, a puno mi pomažu moja djeca: Marija (11), Katarina (10), Ivan (7), Kristina (6), pa i Željka (3), dok je najmlađi sin Matej (2) u Bjelovaru kod roditelja pokojne supruge. Ja sam još na rodiljskom dopustu, a poslije toga ne znam. Imam ovce, koje držim na terenu koji mi je ustupila Porečko-pulska biskupija, pa gladni biti nećemo. Jako sam im zahvalan na tome jer nas upravo životinje hrane. Kad je zima, u šumi nacijepam drva i nema zime kod nas. Nakon što djecu odvezem u školu, idem nahraniti stoku i kuhati ručak. Sve se može ako se dobro organizirate - objasnio je hrabri tata. Kad plati podstanarstvo i režije, ostane mu oko 3000 kuna, koje su ovom skromnom ocu, kaže, dovoljne da prehrani svu svoju djecu. O supruzi priča s velikom sjetom i tugom, ali život mora ići dalje. Najmlađi sinčić Matej imao je tek dva mjeseca kad je supruga preminula. Kako je bio beba, a trebalo se brinuti i o ostalih petero djece, Ivanu su pomogli punac i punica. - Posjećujemo ga, a uskoro ćemo svi biti zajedno - rekao je na kraju.