ZBOGOM ANĐELE Ivano (3) imao je leukemiju i jučer su ga trebali operirati...

Da, dogodilo se ono najgore. Moj Ivano je izgubio bitku za život. Našli smo donora i jučer su ga trebali operirati, ali zarazio se bakterijom i više mu nije bilo spasa, rekao je Danijel Marušić, Ivanov tata. Neutješan i jedva susprežući suze, više nije mogao izgovoriti ni riječi. Ostao je bez svog anđela, za kojeg su mu liječnici jednom prilikom rekli da neće preživjeti opaku bolest koja mu je dijagnosticirana još 2016. godine. Danijel im se tad kiselo nasmijao i poručio: “Na kraju ćete vidjeti da niste u pravu”. Mali Ivano od tada je izdržao brojne preteške terapije, doslovno živio u bolnici i borio se poput lava, baš kao što je njegov otac svima obećao. treba kompatibilnog donora, tisuće ljudi odlučile su pomoći. U mnogim gradovima diljem Hrvatske Zaklada “Ana Rukavina” organizirala je vađenje krvi svih zdravih dobrovoljaca u dobi od 18 do 40 godina. Pred punktovima na kojima se odvijala akcija stvarale su se stotine metara dugačke kolone. Pogotovo u Velikoj Gorici, gdje su gotovo svi čuli za svog bolesnog sugrađanina ili su osobno poznavali obitelj Marušić. Svi su htjeli provjeriti jesu li baš oni potencijalni darivatelji koštane srži koja može spasiti Ivana. Svi su htjeli da živi. Novog donora trebalo je naći u roku od tri mjeseca. Tata Danijel nam je tad objasnio da će, ako u tom roku ne nađu donora koji 100 posto odgovara, tražiti nekoga tko odgovara u nešto manjoj mjeri i tako sve dok ga ne pronađu. Donora su tražili u cijeloj Hrvatskoj, a Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje pretraživao je i međunarodni registar donora. Tri mjeseca su prošla i napokon su ga pronašli. Sve je bilo spremno. Nakon transplantacije, koja je trebala biti jučer, liječnici bi mogli utvrditi je li dječak prihvatio koštanu srž i kakav će biti oporavak. Ivanu su leukemiju, zloćudnu bolest krvotvornih organa, dijagnosticirali 4. siječnja 2016. godine. Bolest se očituje u promjenama bijelih krvnih stanica, koje tad imaju smanjenu sposobnost obrane organizma od bolesti. Tad je gotovo bez prekida u bolnici proveo devet mjeseci. Ona je postala njegov dom. Ako bi ga nakratko i pustili kući, dječak je bio žalostan. Kako nam je njegov tata svojevremeno ispričao, više se nije htio odvojiti od bolnice, toliko se na nju naviknuo. Brojne kemoterapije kroz koje je Ivano tad prošao bile su se isplatile. Bolest je u jednom trenutku ušla u remisiju, ali na sam Božić prošle godine opet se vratila. Morao se vratiti u zagrebačku Kliniku za tumore. Tad su liječnici ustanovili da Ivana može spasiti tek transplantacija koštane srži. Nesretnom dječaku nisu mogle pomoći ni dvije sestre u dobi od 4 i 6 godina, iako su braća i sestre inače idealni donori. Jednostavno mu nisu odgovarale, baš kao ni otac i majka. U bolnici su ih upozorili da će, ako i nađu donora za Ivana, operacija biti jako rizična. Međutim, obitelj je unatoč golemom strahu znala da im je to jedina opcija i za nju su se držali do samoga kraja.