Ana-Marij Imala sam osjećaj da me moja zemlja iskoristila i ismijala

PROF. TADO JURIĆ NA KRAJU SVOG ISTRAŽIVANJA PITAO JE ISPITANIKE ŠTO BI OSOBNO PORU

Što znači napustiti Hrvatsku, kako se doista živi izvan naših granica, je li ondje raj ili ružičasti pakao najbolje opisuju naši blogeri koji bez zadrške govore o vlastitom iskustvu. Blogerica Ana-Marija Hota kroz blogove “Život u Dublinu” opisala je i prednosti i mane irskog raja, no kaže kako ju je “Dublin razočarao jednom, ali Hrvatska 100 puta”. - Imala sam osjećaj da me je moja voljena zemlja iskoristila, ispljunula, pregazila, ismijala. Iskoristila me jer sam od 21. godine plaćala prevelike doprinose i poplaćala stotine računa vodeći svoj biznis - rekla je i dodala da je ovdje deset godina naporno radila, više od 50 sati svaki tjedan. - Ismijala me zapošljavajući bezobrazne službenice koje mi moj poduzetnički put nisu nimalo olakšale već su koristile svaku priliku da se zlobno razgovaraju. Najbolji primjer je bio kad sam bila trudnica. Zadnja dva mjeseca sam morala strogo mirovati da ne ugrozim svoju bebu. Zbog toga sam propustila na vrijeme donijeti neki bezvezni obrazac, a službenica se bahato na mene obrecnula, održala mi dug govor i na kraju zaključila da ću platiti kaznu od nekoliko tisuća kuna... Pritom nimalo ne mareći za moje osjećaje. Usput rečeno, to što je ispričala je bila notorna glupost - prisjeća se dalje Ana-Marija. U svom irskom blogu napisala je kako će uvijek biti sretan turist u “svojoj lijepoj domovini”, ali da je svoj život i život svoje djece odlučila graditi u nekoj novoj, za njih sretnijoj sredini. Tako je i nastao njen blog. No smatra da je to samo jedan od problema koji muče naše ljude ovdje. Njen dojam je da zakoni djeluju kao da su pisani za neprijatelje, a svaka usluga koja bi trebala koristiti građanima kao da je tu da im odmogne i stvori nove probleme. Ana-Marija Horvat osvrnula se i na novi val Hrvata u dijaspori. Smatra da su ti ljudi jako važni za Hrvatsku. - Mnogi od nas pripadamo grupi ‘milenijalaca’, mladih ljudi koji se ne boje izraziti vlastito mišljenje, ne želimo nužno pripadati grupi te svoja mišljenja stvaramo sami i ne bojimo se osude okoline. I Hrvatskoj želimo sve najbolje, a po našemu mišljenju, to najbolje je jedino moguće uz drastične promjene mnogih stvari u Hrvatskoj - navodi i dodaje da iseljenici često rade na informiranju o stanju u drugim zemljama, putem društevnih mreža i blogova... Pritom nerijetko trpe mržnju i uvrede, ali Ana-Marija se na to ne obazire. - To je nebitno. Uvrede otresem sa svog ramena i nastavljam dalje jer moj cilj je puno veći od mojeg ega, a taj cilj sam već odavno ostvarila. Svjesna da će se još mnogi odvažiti reći Hrvatskoj ‘zbogom’. Za Hrvatskom ne patim. Niti je mrzim. Volim je, ali u nju se živjeti ne vraćam. I nisam ‘manja’ Hrvatica zbog toga - zaključuje blogerice iz Irske. Imate svoju iseljeničku priču? Otišli ste zbog nepravde ili osjećaja beznađa? Javite nam se na e-mail: reporter@24sata.hr.