Ine obuo je e ih ne skida

A MNOM BI PROŠAO CILJNU RAVNINU, A KASNIJE SAM S NJIM ISTRČAO MNOGE MARATONE

odjeće i obuće, do samog treninga. Na kraju knjige ljudima sam približio atmosferu s mnogih poznatih svjetskih maratona diljem svijeta na kojima sam sudjelovao - New York, Hong Kong, Moskva, London, Las Vegas, Kingston (Jamajka), Luxor (Egipat), te onaj na Maratonskom polju kod Atene, koji je bio jedan od najtežih. Iako su mnoge utrke bile teške, na onim posljednjim kilometrima, uz bolove, iscrpljenost i vrućinu, znao sam si reći: ‘Nikad više maraton’. Za vrijeme jedne takve utrke, kaže, misli lete i na stotinu ih je. No jedna koja prevladava je - “hoću li stići do cilja?”. - Plasman i vrijeme nisu toliko važni koliko je važno sudjelovati i doći do cilja. Jer svi koji dođu do cilja - pobjednici su - kaže. Nikad nije odustao od utrke, čak ni na 100-kilometarskom ultramaratonu koji je istrčao u Švicarskoj. Uz trčanje pazi na prehranu i ne pretjeruje sa životinjskim masnoćama. Ne deblja kruh, nego špek na kruhu, smije se te dodaje da ne puši, no da je ovisnik o čaši kvalitetnog crnog vina tijekom ručka. - Nedovoljno kretanje jedna je od najraširenijih bolesti suvremenog čovjeka. Postali smo robovi začaranog četverokuta - stolac na radnome mjestu, automobil, lift i kauč, i svjedoci smo da današnji čovjek sve više jede, uz stalan porast potrošnje kave, cigareta i alkohola - kaže dr. Belan.