S tim se sasvim slažu i Elizabeta (80) i Mirko (85) Vurušić iz međimurskog Mačkovca, koji su također već 60 godina u sretnom braku.

Elizabetino i Mirkovo rodno mjesto, Mačkovec i Pustakovec, udaljena su samo nekoliko kilometara, a u njihovo vrijeme mladići i djevojke upoznavali su se uglavnom u crkvi ili ispred nje. - Imala je dugačke pletenice, uhvatio sam je za njih i to je bilo to - kaže Mirko. Oboje se slažu da su ih u tako dugom braku održali tolerancija, poštovanje, ljubav, međusobno dogovaranje, ali i strpljenje. - Ako se i posvađamo, do navečer se moramo pomiriti. Nije dobro u krevet leći u svađi - kaže Mirko. I njihov život obilježili su vrijedan rad i posvećenost obitelji. - Imamo malo vrta i komad zemlje na koji posadimo povrće. Ostalu zemlju dali smo djeci jer mi više ne možemo puno raditi. Kad su nam se djeca rodila, uglavnom sam radila u tvornici, odakle sam i otišla u mirovinu. Mirka je više zanimala poljoprivreda, pa je on većinom radio na zemlji i čuvao djecu - priča nam Elizabeta. Imaju tri sina i dvije kćeri, koji žive s obiteljima u okolnim mjestima, sedmero unuka te tromjesečnu praunučicu Gabrijelu. Kažu da su se u mladosti dosta mučili u poljoprivredi jer se sve obavljalo ručno, a danas se uz mehanizaciju sve brže i lakše napravi. No oboje smatraju da je nekada ipak bilo ljepše. - Ljudi su se više međusobno družili i veselili. Naša djeca ne znaju kako je bilo lijepo. Nekad smo navečer doma čistili kukuruz. Došle bi moje prijateljice, radili bismo, pjevali i veselili se. Ja bih ispekla kolač pa bismo se družili i nakon što bi napravili posao. Onda bismo isto tako išli drugima pomagati. Kad smo