Bacamo grožđe, a centri prodaju uvozno
SVATKO SVOJE Hrvatskoga grožđa u trgovačkim lancima nema, kažu vrgorački uzgajivači. Trgovci tvrde da prodaju većinom domaće voće
Mnogi su u našem kraju prijašnjih godina iskoristili poticaje za sadnju stolnih sorti grožđa, koje sad nemaju kome prodati. I ja sam jedan od njih. Država ti da jeftino sadnice, ali u trenutku otkupa te ne zaštiti. I sad nas ubija uvoz, priča Davor Barbir iz vrgoračkog sela Draževitići.
Razgovarali smo u vinogradu. Grozdove ukusnog crvenkastoga kardinala i bijele sorte viktorije brao je s obitelji ujutro, prije nego što kolovoško sunce zapeče, i slagao u gajbe. - Pogledajte ove grozdove. Kako to da ih ne možemo prodati - pita nutkajući nas da kušamo zrna koja pucketaju u ustima. Svaka loza ove godine “nosi” i do 10-ak kilograma, grozdovi su po kilogram, kilogram i pol. Prekrasno je gledati nepregledne redove loze koju su, uz pogodne klimatske uvjete, zasigurno natopila znojna lica Vrgorčana, koji sad, na kraju dobro obavljenog posla, očekuju i naplatu. - Ako se ovaj trend ne zaustavi, naše će grožđe propasti. U trgovačkim lancima nema za kupiti domaćega grožđa. Oni koji kažu da je naše, lažu. Kušajte ga pa ćete odmah vidjeti da je čudnog okusa. A kako i ne bi bilo kad ga stavljaju u poseban vosak da bi moglo doći do nas. Prolazi li to uvozno grožđe ikakvu kontrolu na putu do polica hrvatskih prodavaonica poručuje Barbir ističući da bi se napokon na hrvatskom tržištu trebao zaštiti izvorni hrvatski poljoprivredni proizvod. Dok je god i zadnji kilogram hrvatskog voća i povrća neprodan, dodaje, uvozno bi trebalo čekati. Uz velike napore Barbir uspijeva prekupcima prodati svoje stolno grožđe za pet kuna po kilogramu. Oni ga preprodaju dalje po sedam-osam kuna. - Kad stigne na tržnice Splita i drugih dalmatinskih gradova te Zagreba, košta između 15 i 20 kuna. Izračunajte koliko zaradi poljoprivrednik, a koliko nakupac koji ga stavlja na tržište - priča Barbir. Uzda se, poput ostalih vinogradara i voćara iz vrgoračkoga kraja, da će uskoro kupiti hladnjaču uz pomoć grada. - Tad ćemo naše proizvode moći sačuvati od propadanja. Grožđe koje se ubere sad mora odmah do kupaca. Naše su peteljke zelene, što svjedoči da ga se distribuira brzo na tržište. Mi naše grožđe ne tretiramo nikakvim dodatnim sredstvima da bismo ga zaštitili. Ono što mu je Bog i priroda dala to mu je sve. Zato i je prepoznatljiv proizvod na tržnicama svih hrvatskih gradova - priča Davor Barbir.
Svake godine ponavlja se ista priča s rajčicama, paprikama, krastavcima, potom lubenicama pa grožđem. Kako koje voće i povrće dozrijeva, tako su hrvatskim poljoprivrednicima čela više orošena jer brinu kako svojim proizvodima u svojoj zemlji zaraditi, a ne u bescjenje prodavati ili, još gore, uz put negdje baciti.
Više od pet milijuna čokota vinove loze zasadili su vrgorački vinogradari želeći ostati na djedovini i živjeti od svog rada. - Ma koja nam korist od svega kad naše grožđe ni za tri kune ne možemo prodati na veliko. Rijetki su veliki trgovački lanci koji ga žele kupiti. Nema u njima našega grožđa. Sve je iz uvoza, upitne kvalitete ogorčen je Ante Šalinović iz Dusine.
IMA DVIJE TONE, PRODAT ĆE 200 KILA
Odmah može, kaže, ubrati dvije tone kvalitetnog stolnoga grožđa, a ubrat će samo 200-tinjak kilograma zato što nije siguran da će i to uspjeti prodati. Da nije prijatelja i poznanstva te da mu ga ne kupe hoteli, ne zna kamo bi s grožđem. Razgovarali smo u jednom od njegovih vinograda s 3500 trsova stolnoga grožđa sorte black magic. Velikog duguljastog zrna, iznimne slatkoće i gotovo bez koštica mami na kušanje. Već polovinom srpnja dozrijelo je za branje, jer ova je godina bila iznimno blagonaklona vinogradarima, poglavito za stolne sorte. - Pola će ga propasti, neće ga organizirano nitko ni za kunu. Što uspijemo prodati po tržnicama, to će biti to. Nažalost, nemamo hladnjače da ga ostavljamo i sačuvamo njegovu iznimnu kvalitetu. Sve je u ovoj državi naopako, jer da nije tako, mi danas ne bismo brigu mučili gdje s našim grožđem, a tako je u svemu. Mi smo kao izgubljena djeca kad je riječ o državnim institucijama, o nama nitko ne vodi računa - poručuje Ante Šalinović. Samo će on imati više od pet tona stolnoga grožđa, a u njegovoj Dusini nema kuće koja se ne bavi vinogradarstvom.
ZAŠTITIT ĆE GROŽĐE POPUT JAGODA
- Kako smo vrgoračke jagode zaštitili posebnom ambalažom sa zaštitnim logom izvornosti, krenut ćemo i u zaštitu vrgoračkoga grožđa. Sve ćemo učiniti da naš poljoprivrednik može živjeti od poštenog rada - poručuje vrgorački gradonačelnik Ante Pranić, kojeg je dočekalo i nesređeno stanje u poljoprivredi. Poljoprivrednici ovoga kraja traže učinkovitiju i bolju primjenu Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi jer će ih u protivnom uništiti uvoz, posebno iz zemalja koje nisu članice Europske unije.