MOJ DAVOR ME NA PRVU OSVOJIO S MUZIKOM...

LIO I UŽIVIO BI SE TOLIKO DA JE JEDNOM MENE I MAJKU ZABORAVIO NA RIJECI, KAŽE NADA

Nada Rocco (70) odrastala je u kreativnoj i umjetničkoj obitelji. Majka Nada Klašterka bila je glumica, otac Veljko bio je novinar, pa nije čudno da je i Nada krenula ploviti umjetničkim vodama. Diva hrvatskoga glumišta u djetinjstvu je, uz pomoć majke, počela raditi predstave... Odrastala je na zagrebačkom Tuškancu i djetinjstvo opisuje divnim. Bilo je, naravno, potpuno drugačije nego danas. - Po livadama smo brali cvijeće, verali smo se po stablima jedući slasne voćke, igrali smo se skrivača, lovice, graničara, a zimi smo se sanjkali i skijali. Danas tih livada više nema, sve je pretovreno u stambene zgrade, a djeca su osuđena na vlastita dvorišta - prisjetila se Rocco i dodala: - Sloboda kretanja koju smo mi imali bila je nemjerljiva. Dolazili bismo kući samo kad smo ogladnili, tad bismo pojeli jaja ili kruh s masti i šećerom. I potom bismo odmah odjurili natrag na igru. Imam i sestru Bibu te brata Željena (poznati glazbenik i muzički urednik), djetinjstvo nam je zaista bilo predivno. i kreativno dijete, zanimale su je razne stvari. - Već tad sam bila član ansambla dječje drame pri ondašnjem radiju. Redovito sam odlazila i u Pionirsko kazalište kod Zvjezdane Ladike na satove glume. To su bila prekrasna iskustva. Išla sam i u Baletnu školu na Ilirskom trgu a tamo mi je obavezni predmet bio klavir - rekla je. Nakon osnovne škole pošla je u gimnaziju, a tamo se, uz glumu, počela baviti i sportom. Gimnastika i rukomet bili su Nadin izbor. - Vježbala sam u parteru i na razboju, a u rukometu sam bila golmanica - otkrila nam je Rocco. Velika je ljubav glumice i prirode, a za to je zaslužan otac, strastveni ribolovac. S njim je Nada u djetinjstvu išla u ribolov. - Bila sam najstarija pa sam često išla, dok brat i sestra nisu stasali pa su i oni imali tu privilegiju. Otac je bio ribički fanatik i to takav da je jednom mene i majku zaboravio na rijeci te se vratio bez nas u Zagreb. Mogu misliti kako se osjećao kad je shvatio da nas je zaboravio - rekla nam je Nada.

U to je vrijeme stjecala i prva kazališna iskustva. S prijateljima iz kvarta radili bi “predstavice”, a zbog dobrog “marketinga” imali su i sasvim solidni posjet u tim svojim kazališnim počecima. - Došli bi nam svi susjedi i članovi obitelji pa bi se skupilo mnogo gledatelja. Mi djeca bismo kroz igru oblikovali te naše predstavice, a moja bi majka bila supervizor. To su moja prva kazališna iskustva i počeci - otkrila je Nada. U osnovnu školu išla je na Jabukovcu. Kaže da nije bilo kao danas, nego su u školu išli sami i putem prijateljevali s kolegama iz škole. Bila jeznatiželjno