NIKADA SE NISMO PREDALE
E GUME. BILE SU U TRAPERICAMA I TRAPER JAKNAMA. PJEVALE SU I MOLILE ZA SPAS...
Bila je nedjelja. Šima (18) i njezina sestra Draženka (16) iz Bogodola, sela na hercegovačkim uzvisinama 20-kilometara zapadno od Mostara, bile su na zimskom školskom raspustu. Šima je te 1985. godine išla u četvrti razred srednje ekonomske škole, a njezina sestra Draženka treći gimnazije u Mostaru, smjer hortikulture. Nebo je tih dana razveselilo djecu, djevojke i mladiće u Hercegovini. Pao je obilan snijeg u Mostaru, gradu mediteranske klime, u kojem je snijeg čest jednako kao u Splitu. Bilo ga je i na uzvisinama oko grada. Dok su druga djeca uživala u zimskim radostima, Šima i Draženka tog 6. siječnja 1985., te nedjelje, trebale su krenuti prigradskim autobusom prema Mostaru, k majci koja je čistila školu. Pomagale su joj u poslu. No snijeg je zatrpao lokalne ceste. Odlučile su krenuti pješice prema Širokom Brijegu pa bi odande krenule majci u Mostar. No nebo je imalo svoje planove. Draženka i Šima prisjetile su toga u razgovoru za 24sata. - Krenule smo oko 14 sati. Išle smo pješice kroz šumu. Snijeg nije bio toliko dubok, kao putem prema Mostaru - prisjeća se Draženka. To je bila kozja staza kroz šumu s jedne strane brda, a potom se put nastavio kroz kanjon. Iz toga kanjona ima izlaz na drugu stranu brda, odmah povrh Širokog Brijega. - Išle smo po mojem sjećanju jer sam ja samo jednom prošla tuda, i to godinu dana ranije - kazuje Šima. Još su hodale kanjonom kad je pao mrak. Mislile su da su na pravom putu. Ali priroda i umor učinit će svoje. - Klizale smo se niz snijegom pokrivene stijene, već umorne i potpuno mokre. Ja sam išla prva. Nagazila sam na led koji nisam vidjela jer je bio pokriven snijegom. Propala sam kroz led u vodu do pojasa. Draženka je uspjela proći oko mene i izvući me iz toga. Skliznule smo niz glatku stijenu koja se spuštala. Već sam Draženki rekla da ne mogu dalje jer se smrzavam. Ona je krenula nekoliko metara i rekla da je tu ispod provalija i da ne možemo dalje - prisjeća se Šima. Temperatura je bila -27 strupnjeva Celzijevih. Legle su ispod stijene pod kojom je bio mali dio bez snijega. Naslonile su glave jedna drugoj na koljena i pokrile se tankim traper jaknama, da se ugriju, makar dahom.