OMOĆ ANĐELA AM OZDRAVIO‘

ZAMISLITE ČUDA Nactao sam anđela u bolničkoj postelji i tad sam znao da je muzej moj novi poziv

Sve stvari koje si još kao dijete nije mogao ili si je trebao objasniti, poznati Varaždinac i slikar Željko Prstec (68) je uzeo olovku i nacrtao. Upravo je crtanje bilo put prema razumijevanju svijeta oko njega. - Sve do danas crtanje je na neki način i pohranjivanje moje memorije, emocija, energije. Kad ponovno gledam neki rad koji sam davno napravio, ta ista energija se vraća u mene pa je to stvaralački proces koji me drži. Za sebe će reći da je proživio dva života. Do 34. godine prvi život, onaj inženjera elektrotehnike, bio je šef tehnike u HNK, a nakon toga taj je život završio i počeo je drugi slikara anđela. Imao sam sreću što sam tijekom života naišao na nekoliko ljudi poput mojih učitelja u osnovnoj školi Mancike Milinković i Slavka Jagačića koji su već tada zapazili tu moju posebnost u likovnom izražavanju. Od najranijih dana sam bio sklon snatrenju i sanjarenju. Najviše sam volio gledati u oblake i taj svijet koji se odvijao pred mojim očima, brodovi, ljudi, životinje, anđeli, bio je poput nekog filma. Iako sam cijelo vrijeme slikao, u isto vrijeme me privlačila tehnika, posebno elektrika koja je isto tako eterična, nevidljiva i toliko snažna pa sam školovanje usmjerio prema tehnici. postoje ljudi koji rade svoj posao sa srcem i dušom bez veza, pozivanja, nuđenja. Susret s njim označio je moj život. Godinu dana kasnije teško sam obolio i završio na dugotrajnom liječenju plućne bolesti u bolnici Novi Marof i Jordanovac u Zagrebu, koje je na kraju potrajalo desetak godina. To vrijeme mi je služilo za duhovno pročišćavanje. Čovjek kroz život ni ne primijeti koliko se onečisti raznim teretima. Imao sam tu sreću u životu da sam obolio i dobio šansu da unutar 4 zida dugotrajno proživim pročišćavanje koje mi je omogućilo da ponovno pročitam neke knjige koje sam već pročitao ili nisam uspio pročitati. ugledao sam podno jedne obris anđelčića koji svira flautu i pomalo začuđen perom ga iscrtao. Nisam u tom trenutku bio ni svjestan da sam počeo crtati svoj Muzej anđela. Prvi moj anđelčić je nastao u bolničkom krevetu. Ja zapravo iščitavam poruke, čitam priču iz strukture podloge na kojoj radim - kazao je slikar Prstec. Crteže iz bolničkoga kreveta pokazao je Malekoviću, koji mu je predložio da napravi izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu za koju je izabrano njegovih 60 crteža. Ta mu je izložba, kaže, otvorila put u profesionalni krug likovnih stvaralaca. Uslijedile su izložbe u Italiji, Austriji, Njemačkoj a potom i putujuće izložbe po Europi. Odlučio se potpuno posvetiti slikarstvu i 1994. godine je dao otkaz u kazalištu zatražio status samostalnog umjetnika, tj postao sam član ZUH-a. - Supruga je bila skeptična, a ja sam tad bio dosta loše i rekao sam da želim umrijeti kao samostalni umjetnik. I zamislite čuda! Nakon te odluke sve se počelo mijenjati u mojem organizmu.