6 TONA MEDA MO KOD KUĆE

proizvedu metvice, koju vrcaju svake 3-4 godine. Vrlo malo, kaže, dobiju i meda od vrijeska jer su pčele morali seliti u Udbinu, a tamo su zbog bure dosta oslabile. Uz sve te vrste, samo za vlastite potrebe proizvode i vosak, kozmetiku, medenjake i medenu rakiju. - Cijele godine imamo posla. Unatoč tome supruga, djeca i ja uspijemo otići ljeti i tjedan dana na more. Iako sam po struci građevinski tehničar, ni jedan dan nisam radio u struci. Odmah sam prihvatio obiteljski posao i pomagao ocu, koji je pčelarstvo doveo na tu razinu kakvu imamo danas. U proteklih 10 godina uspjeli smo sakupiti puno nagrada, pa i srebro na svjetskom prvenstvu. Prvaci Hrvatske smo s bagremovim medom - kaže Josip, inače potpredsjednik Pčelarskog društva Ludbreg. Med čuvaju u bačvama, a u dvorištu obiteljske kuće grade punionicu za skladištenje meda. Za tu su namjenu dobili i 15.000 eura nepovratnih sredstava iz EU namijenjenih za Mjere malim poljoprivrednim gospodarstvima za opremu i skladištenje. U idućoj godini namjeravaju med puniti u svoju nacionalnu staklenku koja je nešto skuplja od standardne, te zasad ne namjeravaju širiti proizvodnju meda. Bočicu meda prodaju po 50 kuna, a od kestena i metvice je nešto skuplji i prodaju ga po 60 kuna. - Trebalo bi kupovati hrvatski med jer je on najkvalitetniji, i to od pčelara kojima se može vjerovati. U trgovinama ima meda proizvedenog u Kini i po 35 kuna. Ako se oduzmu troškovi državi, prijevoz, plaćanje radnika, onda ispada da staklenka stoji oko 10 kuna. Kakve to uopće može biti kvalitete - pita se Josip.