Z SRCA...

BI IM OBJASNILI DA SU ONI STIGLI IZ SRCA. NJIHOVO PUTOVANJE TRAJE VEĆ GODINAMA...

Ne zamjeram ništa teti koja me rodila i ostavila u Domu. Sigurno je imala opravdane razloge. Imam predivnu obitelj, iako mi nisu biološki, jedino su oni moji mama, tata i brat. Kaže nam Lucija (15), djevojka kojoj je ime nadjenula socijalna radnica. - Sin Filip imao je pet godina kad smo razmišljali o drugom djetetu. Silno je htio bracu ili seku, a ja sam oduvijek htjela posvojiti dijete te mu pružiti ljubav, sreću i dom. To mi je bila životna želja i doma smo se svi složili s tim - kaže nam Tina Puhalo (47) dodajući kako su zbog toga imali problema prilikom posvojenja. - S obzirom na to da smo imali biološko dijete, nisu nas baš htjeli uzeti u obzir. To nikako nisam htjela prihvatiti. Bila sam uporna, dosadna, slala molbe i to se na kraju isplatilo. Nakon dvije godine su nas zvali da upoznamo bebu Luciju - priča i prisjeća se prvog susreta u tom Domu. - Kad sam je došla vidjeti, socijalna radnica mi je rekla da mi ova beba baš odgovara. Hodajući hodnikom razmišljala sam što joj to znači. Kad sam ugledala Luciju, plavu, okruglu, preslatku, bilo mi je jasno zašto mi je to rekla. Zaista je izgledala kao da je moja. I odmah je postala moja, naša - smije se Tina i grli svoju djevojčicu. Lucija ja imala tad šest i pol mjeseci. Obje plave kose i svjetlih očiju, nitko ne bi rekao da nisu u krvnom srodstvu. - Ja nemam problema s tim što sam posvojena, znam to odmalena i to znaju svi moji prijatelji. Oni koji tek saznaju ne mogu vjerovati, ostanu zabezeknuti jer mama i ja zaista fizički sličimo - dodaje Lucija s osmijehom od uha do uha. Mama joj je, kaže, najbolja prijateljica. - Jako smo povezani u obitelji, puno se družimo i pričamo o svemu. Često svi zajedno idemo u kazalište, kino, muzeje, na putovanja. Ali s mamom najviše volim provoditi vrijeme. Ona je baš super, luckasta, nikad nam nije dosadno, po cijele dane ‘umiremo’ od smijeha, pjevamo, plešemo - priča Lucija koja ide u prvi razred srednje škole, a bavi se i plesom. Unatoč tinejdžerskim godinama, ima odličan odnos s bratom Filipom (22). - Znamo se posvađati, ali super se slažemo. Dali bismo sve jedno za drugo, a mama i tata nikad nisu pravili nikakvu razliku među nama - kaže Lucija. Mamin i tatin primjer želi u životu slijediti i ona: - Jednog dana ću i ja posvojiti dijete. Puno je djece u Domovima koja zaslužuju ljepši i sretniji život od toga. Ja sam najsretnija, toliko ljubavi imamo jedni za druge, baš nam je lijepo zajedno i ne bih ih mijenjala ni za što i ni za koga. Mama Tina razdragano je grli, ljubi i mazi po kosi te pojašnjava kako su Luciji od prvog dana, kad je počela shvaćati svijet oko sebe, govorili da su je posvojili. - Kad bi prošla trudnica, ona me kao mala ispitivala jesam li i ja nju tako nosila u trbuhu, a ja sam joj objašnjavala da sam je nosila u svojem srcu, a da ju je u trbuhu nosila druga teta. Nikad nismo imali problema s njom zbog toga, kao beba je došla u naš dom, ona je odrastala s tom spoznajom. Cijela obitelj - bake, djedovi, braća, sestre, nećaci - bila nam je potpora i od prvog dana je postala svima njima mezimica. Nikad u životu nam u ljutnji nije rekla da nas neće poslušati jer joj mi nismo mama i tata - kaže Tina dodajući kako ne misli da su oni zbog toga posebni i veliki humanitarci. - Mi smo jedna najnormalnija obitelj – kaže. I zastupnik Mirando Mrsić ima sretnu, četveročlanu obitelj. On i supruga Diana usvojili su dva dječaka, braću. - Luka i Leon su naša djeca. Biologija nema nikakve veze s roditeljstvom. Mi se volimo najviše na svijetu - pričaju nam sa sjajem u očima. Iako Mirando iz prvog braka ima kćer, nisu dugo razmišljali o odluci koja im je promijenila i svakako uljepšala život. Odlučili su posvojiti jedno dijete te mu pružiti ljubav, brigu, sreću i topao dom. Na lijepu vijest iz Doma čekali su preduge tri gdine. I konačno dočekali. - Nazvali su nas da dođemo vidjeti jednog dečkića od dvije i pol godine. Bili smo presretni i uzbuđeni. Došli smo na upoznavanje, a kad sam vidjela Leona, znala sam da je to moje dijete - priča Diana. A kako je život često puta itekako nepredvidiv, tako su njih dvoje naposljetku postali roditelji dva dječaka. Naime, kad su se počeli družiti s Leonom, otkrio im je kako je u Domu i njegov brat koji je tad imao tri i pol godine. - Nismo dvojili ni sekunde. Odmah smo predali zahtjev da ćemo posvojiti obojicu, nikako ih nismo htjeli razdvajati. To nam je zaista bila najbolja životna odluka - kaže Mirando. Jedva su čekali da dječaci dođu živjeti k njima. Jedni drugima su popunili sve praznine i upotpunili živote. Njihovo zajedničko putovanje kroz život, sreću i sve nedaće traje već osam godina.