ZADNJA BRITVA NA KNINSKOM KOLODVORU...

NE ODUSTAJE Ante Belakušić (73) ima ključeve, ali on ne prodaje karte na željezničkom kolodvoru. On radi kao brijač

Nekad je ovuda prolazilo more vlakova, danas tu i tamo pokoji, kaže nam Ante Belakušić (73) dok stoji prekriženih ruku gledajući puste perone kninskog željezničkoga kolodvora. On ima ključeve kolodvora te ga i ujutro otključava i navečer zaključava. A on niti prodaje karte niti vozi vlak. Ante je – brijač. Ovaj Šibenčanin je prije 51 godinu došao u Knin, odakle mu je žena. Tamo su 1970ih otvorili dvije radionice – jednu za žene, drugu za muškarce. I radili su tako, imali stalne mušterije,

dobili kćer, gradili kuću, te je na kraju i sagradili. A onda je došla 1991. godina. Trojica su mu banula u radionicu kraj crkve sv. Ante te ga pretukla. Voda je došla do grla. Nakon što su samo šest godina živjeli u kući koju su izgradili, Ante ju je zamijenio za kuću u Biogradu. Rat je bio pauza za sve, osim za goli život. Uslijedile su godina u Prkosu kraj Zadra i tri godine na Dinari. Zdravlje je sačuvao. Nakon rata došao je u Knin i prelomio – ostat će ovdje. Dok su se drugi useljavali bez pitanja, Ante je sebi kupio stan. I otvorio radionicu na željezničkom kolodvoru i od tada je tamo. Jedna grijalica na struju je upaljena, ona nasuprot nje nije. U radionici se čuju ravnomjerno striženje finih frizerskih škara i Antini koraci po linoleumu. Trag koji je nastao na podu oko srednjeg od ukupno tri stolca govori više nego ijedan vremenski rok o dugotrajnosti rada i njegovu neslomljivu duhu. Ovaj čovjek nikad ne odustaje. - Da prestanem raditi, pogubio bih se. Da mrzim, ostario bih. Pa mene su pretukla tri Srbina, a ne cijeli narod. I danas su mi mušterije i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci. Svaki čovjek kod mene će dobiti jednako poštovanje. Mušterije su mu u dobi od 20 do 85 godina. - Nakon dvi minute ‘pročitam’ čovika ako mi je doša prvi put. Odma znam oću li s njim nadugo i naširoko ili samo šišaj i vozi. To vam je tako, godine iskustva - opisuje nam Ante svoj posao. Ipak, Antu boli nešto još teže od zdravlja. U tri godine pet su mu puta u radionicu provalili. - Znam i tko. Zna i policija. Ali to su mulci bez odgoja i srama. Nemaju ovdje što uzeti, a meni štetu rade. Boli me to više nego kad su me pretukli - razočaran je Ante. Nikome nije dužan, nikad nije bio na godišnjem, nikad na bolovanju. Šišanje mu je 35, a brijanje 28 kuna, i tako pune 22 godine otkad je na željezničkom kolodvoru. Pa dokle tako, pitamo sad već nasmijanog Antu. - Dok sam zdrav. Dosad sam bio, pa se nadam da ću i dalje - kaže. I svako jutro u radionici je u 7.30, radi do podne pa se vraća popodne, od 15.30 do 18.30. Ili produlji do 19, ovisi ako mu netko u zadnji tren bane. Zaključa radionicu, zaključa kolodvor i ide doma. Posljednji “stanar” nekadašnje kninske žile kucavice.