‘Zbog upale pluća nisam nogometaš’

MARIN ŠIPIĆ Trenirao ga je otac Ivana Balića, nije znao ni pravila, a na pivotu je završio slučajno. Sad je jedan od najboljih kružnih napadača na svijetu

Od 2005. do 2009. igrao sam nogomet u Vranjicu, bio sam veznjak. No kako se nogomet igra na kiši, buri, hladnoći, često sam imao upalu pluća i bronhitis, bio sam uvijek bolestan, morao sam ići i na injekcije, pa sam se prebacio na dvoranski sport, počinje svoju priču Marin. U debiju, protiv Švicarske, bio je toliko dobar da su oni koji manje prate rukomet počeli glasno zapitkivati: “Tko je ovaj mali?”. Dobio je tri lopte, zabio je tri gola. Mister 100 posto. No Marin je, kao što kaže, rukomet počeo igrati silom prilika. - Otac mi je bivši rukometaš i često su mi tatini prijatelji govorili: ‘Evo novog rukometaša’. A ja sam im stalno odgovarao: ‘Ma nema šanse, kakav rukomet’ kaže Šipić. No malo-pomalo i došao je dan kad mu se rukomet svidio i kad je rekao majci da odustaje od nogometa. Okidač je bio SP 2009. u Hrvatskoj, kad je uživo gledao Balića i Metličića. - Naši su osvojili srebro, a ja otišao u akademiju Balić-Metličić. Jedan od prvih trenera bio mi je Žarko Balić, Ivanov otac - kaže Šipić. I tako je počela njegova rukometna avantura. Dolazak u nepoznato. - Nisam previše znao o rukometu, ipak sam htio biti nogometaš. Nisam znao ni pravila, pa je trenerima bilo najjednostavnije staviti me na pivota. Poslije su me premjestili na vanjskog, ali meni se toliko svidjela pozicija pivota da sam odlučio ostati kaže Šipić. Put iz akademije vodio je u drugoligaša Split, gdje je igrao do 18. godine. A onda je stigao poziv Varaždina. - Cilj im je bilo drugo mjesto i plasman u SEHA ligu. Išao sam u srednju školu, bilo mi je teško otići od kuće, pa sam četvrti razred završio u Varaždinu. Našao sam sličnu školu, smjer računalni tehničar. Nije mi bilo lako jer sam u Splitu ostavio mamu i baku. U Varaždinu sam bio u studentskom domu i imao sam sve, jedino sam morao sam prati rublje. Marin je danas jedan od najboljih mladih pivota svijeta, budućnost hrvatskog rukometa. Nesuđeni Luka Modrić. Baš kao što je možda Luka Cindrić, koji je kao kadet za svoj Ogulin zabio četiri gola Dinamu, nesuđeni Mario Mandžukić. Jeste zaigrali protiv Cindrića na treningu nogomet? - Šteta što smo samo jednom na treningu igrali nogomet, ha, ha... Ali potvrđujem da je Cindra najbolji nogometaš u reprezentaciji - kaže

Šipić.