U ‘JUNAKE PAVLOVE MOG POVJERENIKA’

KNJIŽEVNICI PREDLAŽU Hrvatski pisci i izdavači za 24sata biraju djela iz kojih mladi mogu naučiti o predrasudama, svome zavičaju i suvremenosti zla

Opet nas je sustiglo pretprošlo stoljeće, a na ozbiljnom smo putu još dalje unatrag, tako su novi kurikulum hrvatskog jezika komentirali hrvatski pisci. Hrvatsko društvo pisaca i Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade reagirali su vrlo kritično na novi kurikulum hrvatskog jezika s novim popisom lektire. A zbog velikog interesa javnosti, HDP i HDKDM organiziraju tribinu na kojoj će se o ovoj temi govoriti u četvrtak u 20 sati u Knjižnici i čitaonici “Bogdan Ogrizović” u Zagrebu. Zato smo napravili anketu među našim piscima te ih pitali što oni misle, što bi trebali čitati hrvatski učenici. čitanju ne idu ispod toga. Druga je svakako Boris Dežulović i njegove ‘Pjesme iz Lore’. To je knjiga za srednjoškolce - da učenici nauče što je ironija i kako je književnost govor o zlu. I to onom zlu koje je u naše ime učinjeno nad drugima. Treća knjiga je ‘Knjiga o Blamu’ Aleksandra Tišme. također učenicima srednjih škola - da nauče da Srbi ne ujedaju. Zoran Ferić, i sam profesor hrvatskog jezika u XVIII. zagrebačkoj gimnaziji, kaže da svojim učenicima daje da čitaju i izvan zadanog kurikuluma. Smatra da bi u obaveznu lektiru trebalo uvrstiti ove tri knjige: - Svakako Kristijana Novaka i knjigu ‘Ciganin ali najljepši’. Djelo obrađuje izbjegličku temu, nejednakost, netipičnu ljubavnu priču, strah od stranaca. Žestok i izvrsno napisan roman koji itekako može odgojno djelovati’. Zatim knjiga ‘Šumski duh’ Gorana Samardžića zbog toga jer pisac obrađuje teme bliske mladima - huligansko odrastanje u Beogradu, rodni problemi i predrasude, ali istodobno tu je i snažna ljubavna priča. Ujedno, prikazuje rat u Sarajevu iz sasvim netipičnog kuta. Treća je knjiga ‘Svijet po Garpu’. Velika tema feminizma. Tematizira i književnost jer je glavni lik pisac, a opisuje američke apsurde. Mladim čitateljima svidjela bi se zbog humora, dinamičnosti i naglih obrata priče. Julijana Matanović je doktorica znanosti i izvanredna profesorica na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona smatra da je najveći problem u nedovoljnoj satnici. - U posljednje vrijeme, prije objavljivanja kurikula, napisala sam nekoliko tekstova o lektiri, imali su desetke tisuća pregleda. Neki dan sam izjavila da neću o imenima. Ono što je meni bilo važno je povećanje satnice hrvatskog jezika i raspored 2+2+2 - dva sata jezik, dva sata povijest književnosti - najvažnije što trebaju znati, klasično s kratkim primjerima, i zatim još dva sata interpretacije, iza čijeg popisa stoje profesori. U tu interpretaciju ugrađuje se načelo i zavičajnosti, pa bi primjerice učenici iz Bjelovara više čitali Tribusona, a iz Gradiške recimo Miru Gavrana. Narod koji drži do svoje kulture i mladih nema samo četiri sata jezika i književnosti, i tu za mene staje svaki razgovor.