BOŽO: KAO DA SAM U FILMU ‘BESKRAJAN DAN’
PETI NASLOV ZAREDOM Svake si godine govorim: ‘Bit će teško’ i ne očekujem titulu, ali uspijem, kaže nam hrvač Božo Starčević
Hrvatski olimpijac Božo Starčević (30) vratio se starim navikama. U Zagrebu je prošle nedjelje peti put u nizu osvojio zagrebački hrvački Grand Prix, koji je od ove godine dio elitne serije UWW Ranking. - Ponavlja mi se kao u onom američkom filmu ‘Beskrajan dan’. Svaki put vidim vrhunske borce, svjetske, europske i olimpijske pobjednike. Govorim si: ‘Bit će teško, osvojio sam turnir već nekoliko puta’ i ne očekujem da ću ga osvojiti, ali svaki put na kraju uspijem. Ove godine pobijedio sam olimpijskog i svjetskog prvaka Kima u četvrtfinalu, a u finalu Turčina od kojeg sam izgubio prije pola godine. Savršeno odrađen turnir - rekao nam je Božo. Atmosfera u dvorani 2 Doma sportova bila je fenomenalna. Tribine su bile popunjene gotovo do posljednjeg mjesta. - To nisu ljudi koji su došli pogledati hrvanje jer je razvikano na televiziji nego jer ga poznaju. Kad sam ušao u kut i čuo tu grmljavinu s tribine, osjećao sam se kao u nekom tunelu. Bio sam fokusiran, ali sam jednim dijelom tijela osjetio sve ostalo - rekao je. Starčević hrva već 20 godina. - Taekwondo sam trenirao do sedam godina, a s osam sam otišao na gimnastiku u Hrvatski sokol. Tamo je sa mnom trenirao jedan do naših najboljih gimnastičara Marijo Možnik, odnedavno u mirovini. Ozbiljno je to
bilo, naporno trenirao, osvojio sam i nekoliko medalja. Ali jedan dan u petom razredu otišao sam gledati brata Nikolu na hrvanju, upisao treninge i svidjelo mi se. Za tri dana bilo je međunarodno natjecanje, gdje sam kao prvi član kluba osvojio medalju. Gimnastički trener bio je malo ljut i zvao je ovoga iz hrvanja, malo su se posvađali, ali bila je to dobra odluka - kaže Božo, koji se prije borbe voli odmarati doma, a razbudi ga malo zelenog čaja ili kave. Trenira jednom ili dvaput dnevno, ponekad hrvanje, ponekad diže utege, a više ne može jer su treninzi naporni. I izvan hrvanja hobi mu je hrvanje jer radi s mladim dečkima u Hrvačkom klubu Metalac. - Planovi? U rujnu su kvalifikacije za OI u Astani, ako Bog da, u Tokiju bih mogao do medalje. Nakon toga odradio bih za gušt još dvije-tri godine u višoj kategoriji ako ne bude ozljeda.