A ZA SUĐE PLASTIKU

ER NIJE ‘PROBLEMATIČNA’, ALI HALOGENKE SU OPASNE I IDU U RECIKLAŽNO DVORIŠTE

Papir iz mesnice u kojem smo donijeli šnicle za ručak ne ide u plavi spremnik za papir, a spužvica za pranje posuđa ne ide u žuti s plastikom. Oni idu u miješani komunalni otpad. Omiljeni plastični auto na baterije vašeg djeteta nije plastika, nego opasni otpad i ide u reciklažno dvorište. Ovo su tajne recikliranja na koje upozorava dr. sc. Aleksandra Anić-Vučinić, predsjednica Hrvatske udruge gospodarenja otpadom. - Dosadašnja iskustva u odvojenom prikupljanju otpada pokazuju da se u spremnicima za plastiku nalazi i do 40 posto otpada koji ne ide u ovaj spremnik. To je veliko opterećenje i stvara dodatne troškove. Problem se može riješiti jedino širenjem znanja od razine vrtića pa do starijih - kaže ova stručnjakinja. U Prelogu, gradu koji je drugi najbolji u recikliranju u zemlji, na godinu su skupljali 4,5 tona papira i u njemu je bilo čak tri tone ostalog smeća. To je podatak iz 2004. godine. Oni više nemaju zelene otoke, kao što to ima većina gradova, nego Preložani recikliraju sami u svojim domovima te su postigli to da se 60 posto otpada razvrsta i kasnije prodaje kao sirovina. Što se bolje otpad razvrsta, to se može skuplje prodati. Ali puno je dvojbi. Gdje idu cipele? Naša sugovornica kaže da idu u spremnike za tekstil, kao i stare torbe te ruksaci. I kad mislimo da smo na sigurnom terenu, Aleksandra Anić-Vučinović pokazuje da to nije baš tako. - Razbijeno staklo na prozoru? Nikako u zeleni spremnik za staklo, to ide u reciklažno dvorište. Isto je i s razbijenim automobilskim staklom - kaže naša sugovornica.