DRES SIM IMENA DA
Pozdrav svima, bilo je lijepo držati dres toga dana, to je dres Joška Jeličića koji i danas čuvam, javio se Danijel Baranašić (39). On je u prvom planu na fotografiji s Valentinova 2000., kad je na skupštini u Maksimiru vraćeno Dinamu ime. Živi u Palovcu kraj Čakovca. - U klub je ušao Velimir Zajec i bile su naznake da bi se moglo nešto dogoditi. Godinama je trajala borba za Dinamo, protiv Croatije - sjeća se tih dana Danijel i dodaje: - Među nama se šuškalo da se napravi proboj na skupštinu. Htjeli smo tako napraviti dodatan pritisak. Ali ne svi, ne može 10.000 ljudi ući u prostorije kluba, nego samo neki. grb. Ali namučio se da ispadne kako treba. - Žiletom sam skinuo grb Croatije i našao jednu ženu da mi lijepo prišije grb Dinama. Kad ga je vratila, bio je naopačke, umjesto ‘d’ pisalo je ‘p’ i morala je ispočetka - nasmijao se. Prepravljeni Dinamov dres Danijel je tijekom čuvene skupštine 14. veljače 2000. pokazivao preko ograde. - Preko tog kordona policije skupštinarima sam htio pokazati koliko nam znači Dinamo. Maknuli su me 30-ak puta, i pendrekom, ali uvijek sam išao između dvojice i pokazao: ‘Evo vam dres’. Skupštinari su na stepenicama izbezumljeno gledali što se vani događa - kaže. BBB-i su tad bili složni, kaže, danas je drugačije. - Danas imamo tri, četiri, pet frakcija. Lijevi, desni, Mamićevi, plaćeni, neplaćeni, jeftini, ovi s kuponima... A mi smo onda bili jedna ekipa. Bilo je pijanih glava koje bi se međusobno potukle, porječkale. Danas jedni na druge pucaju, napadaju se noževima... Za koga vi navijate, zašto se na stadionu ne navija za Dinamo zapitao se. Smeta ga promjena navijačke scene u Hrvatskoj, tvrdi kako su kapitalizam i biznis uništili nogomet, zabranio bi ubacivanje baklji u teren, i sam je od njih mogao stradati... - Znali smo numerirati baklje i zapisivati imena pa onaj čija upadne u teren plaća kaznu savezu... S Dinamom je proputovao brojna gostovanja krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, a posebno se sjeća gostovanja kod Manchester Uniteda u Ligi prvaka 1999.