01

Prvo je to pokušao šef HNS-a Ivan Vrdoljak, koji se još jesenas počeo “kititi” perjem uspješne obrazovne reforme. No osim što je požurio i što reforma pati od previše problema da bi mogla biti za političko kićenje, Vrdoljak je doživio salvu kritika iz vrlo jednostavnog razloga - većina građana zaista ne želi politiku u školama. Nažalost, od nje ne možemo pobjeći, pa čak i kad izađemo na ulice i zatražimo da politika makne pandže od ovog sektora. No svjesni su toga i političari. Svjesna je toga i sama ministrica Blaženka Divjak, koja otvoreno priznaje da joj je HNS bitan u radu. I koja je svjesna toga da je njezina funkcija itekako politički “dirigirana”, zbog čega smo u ove dvije godine, otkako je preuzela Ministarstvo znanosti i obrazovanja, vidjeli mnoge kompromise koje nismo željeli. No prošlotjedni istup gradonačelnika Zagreba i čelnika stranke Bandić Milan 365 - Stranka rada i solidarnosti bio je jedan od promašenijih “napada” na ministricu. Pogrešni podaci, loše interpretirane činjenice, dramatično pozivanje na ostavku uz neostvarive prijetnje..., zbunili su čak i oštre kritičare Blaženke Divjak. Jer, što je uopće u pozadini poziva na ministričinu ostavku? Briga za reformu? U posljednje dvije godine Milan Bandić i njegova stranka gotovo uopće nisu komentirali bilo što vezano uz obrazovno područje. Grad Zagreb, kojemu je Bandić na čelu i u kojem je najviše škola u cijeloj Hrvatskoj, smanjio je izdatke iz proračuna za obrazovanje za čak 50 milijuna kuna. U Gradu Zagrebu i dalje nedostaje barem 20 dječjih vrtića, većina škola muku muči s prostorom, novcem za uređenje prostora, kuhinja, zahoda, a gradonačelnik poziva na red ministarstvo? I to zbog udžbenika koje njegov Gradski ured ionako uvijek financira. Problemi u provođenju reforme su brojni, ministrica Divjak javnosti nije odgovorila na mnogo teža pitanja, no Bandić nije izrekao nijedan suvisao argument. Što je onda pravi razlog ovog napada? Političko pozicioniranje nakon loših izbornih rezultata za EU parlament? Obrazovni sustav sigurno ne bi smio biti poligon za tu igru. Ni za bilo koju drugu političku igru, no političari u Hrvatskoj nikako ne žele shvatiti da obrazovanje nije trošak ili politički poen, nego jedino ulaganje koje nam može donijeti kakvu-takvu šansu za budućnost.