AŠKA, ALI I PROBNI AT ZA DIJABETIČARE

RESKA KRALJICA Od domaće maraške redovnici su prvo htjeli napraviti lijek, a proizveli su liker koji se i danas pije

Treba pet-šest godina da maraška uđe u svoj puni rod, ali nije zahtjevna biljka. Izvrsno se prilagodila na naše tlo otkad su je donijeli iz Srednje Azije, a za koji dan počinje berba crvenih plodova u zadarskom zaleđu. Treba obrati 100.000 stabala višnje. - Udomaćila se na području gotovo cijele Dalmacije od zaleđa Makarske do Zadra, još od 13. stoljeća. Paše joj krš i doticaj hladne velebitske bure pomiješane s toplim morskim zrakom - kaže Vjekoslav Crnjac (na slici), voditelj plantaže maraške za tvornicu Marasku u Suhovarama u zadarskom zaleđu. Posjetili smo ih prije berbe, dok su okrugle crvene bobice u krošnjama stabala dosizale svoju najveću sočnost pod toplim lipanjskim suncem. S gotovo 100.000 stabala višnje maraške posađenih na dvjestotinjak hektara, plantaža Vlačine je najveća plantaža višnje u Hrvatskoj. Do prije 15-ak godina marašku su brali ručno. Prije rata bi i 400 berača autobusima stiglo u berbu. Danas ih beru kombajnima s ticalima, elevatorima i pokretnim trakama te tresačima, koji na ceradu nježno stresu plodove, baš kao što to čine s maslinama. Sad je za berbu dovoljno i 50 radnika. Od ove višnje rade sirup, džem, sokove i liker Maraschino, a kažu da spremaju i koncentrat za dijabetičare. - To je naš novi projekt, čisti koncentrat bez konzervansa od maraške. Donirat ćemo koncentrat udrugama dijabetičara, jer je do njega dosta teško doći na tržištu, pa ćemo na temelju njihove reakcije znati hoćemo li ići u proizvodnju jer je ona prilično skupa - kaže Karlo Selak, voditelj marketinga Maraske. Suvremena istraživanja potvrdila su srednjovjekovna nagađanja o mogućim ljekovitim učincima te voćke - plod višnje maraške ima jedinstveni kemijski sastav koji odlikuju značajno veće koncentracije antioksidansa antocijana i melatonina, nego u drugim sortama višnje. Zato ima protuupalna svojstva i dobra je za sprečavanje krvožilnih bolesti i dijabetesa. Iz pisanih radova Dominikanaca iz 16. stoljeća zna se da su redovnici od maraške prvo htjeli napraviti lijek. Nazvali su ga Ros solis, Sunčeva rosa, a prve kapljice proizvedene su na zadarskom području. Od tog ‘lijeka’ razvio se popularni liker koji i danas pijemo. - U to vrijeme slatkasta pića bila su u modi i cijenili su se likeri. Obožavali su ga engleski kralj George V koji ga je nazvao kraljem svih likera ali i Charlie Chaplin, Alfred Hitchcock te Casanova. Ovaj bistri alkoholni napitak doista slovi i za afrodizijak. Pošiljka Maraschina nalazila na Titanicovoj cargo listi. Prevozili su ga i služili svojim gostima - govori nam Selak.