SVEKRVA, MOJ (NE)PRIJATELJ
- Sad kad si odvrtim film unazad, nije mi jasno kako nisam odmah prepoznala taj svekrvin pogled od prvog dana braka. U očima joj je frcao prezir, omalovažavanje, izraz koji je govorio "nisi ti dovoljno dobra za mog sina, nemaš pojma što njemu u životu treba", a sve je bilo popraćeno umjetnim smiješkom - prisjetila se, ne tako davne proš-losti, 35-godišnja Renata. “I tada je krenulo, svakim danom situacija je postajala sve lošija i tako iz mjeseca u mjesec. Njena prigovaranja koja se čitaju "između redaka", njene "usputne opaske" o mojem izgledu, čistoći doma, "dobronamjerne kritike" o odgajanju sina i ignoriranje mojih pravila koje sam postavila u vezi njega oko prehrane, odlaska u krevet i svega drugog o čemu se brine jedna majka. To me je toliko izluđivalo da sam i sama počela sumnjati u sebe. Potpuno sam pukla kada se počela petljati u odnos mene i mog muža ("ipak je to moj sin i uvijek će biti", pravdala se). Nije ni njemu bilo lako. Prevalili smo brojne svađe, ali shvaćala sam da je bio na sredini bojišnice, morao je balansirati između dvije vatre. Vjerujte mi, bilo je dana kada sam bila na rubu da mu kažem "Tvoja mama ili ja. Biraj, jer ovako više ne ide". Velika utjeha bila je moja prijateljica iz djetinjstva i, kada je vidjela koliko sam očajna, preporučila mi je svoju tarot majstoricu. "Čitanje iz karata!? Pa meni treba psiholog, ako ne i psihijatar", skočila sam. No, bila sam spremna na sve, samo da se vratim u normalu. Znate što?